Rundek svira zajedno sa Borisom Kovačem

25.06.2009

Darko Rundek sa svojim Cargo triom održaće nekoliko zajedničkih koncerata sa poznatim srpskim muzičarem Borisom Kovačem i njegovim bendom La Campanella.

Rundek i Kovač već danas nastupaju u Moskvi u Kulturnom centru „Dom“, a zatim dva dana kasnije, 27. juna na jednodnevnom festivalu „Sotvorenie mira – The Creation of Peace“ u Kazanu, glavnom gradu republike Tatarstan i 28. juna na moskovskom „Snob Party“.

„Dve velike muzičke harizme s područja ex-Jugoslavije odlučili su se za zajednički projekat u kojem se ovi muzičari i njihova muzika prožimaju. U dva i po sata scenskog nastupa, raspoređena u tri seta, dva će se sveta staviti jedan uz drugi, suprotstavljati, prožimati, stapati se u nešto novo i ponovno razdvajati. U prvom setu nastupa Rundek Cargo Trio, u drugom Boris Kovač i La Campanella, a treći set je zajednički“, navodi se u saopštenju ovih muzičara.

Potom sviraju u italijanskom gradu Udine 24. jula na festivalu proze, muzike, plesa, pesništva, vizuelnih umetnosti i marioneta, a 26. jula na letnjem festivalu muzike i teatra „Trento Estate“.

Cargo orkestar će se okupiti u punom sastavu 9. jula za nastup na Ljetnoj pozornici u Rovinju kao i na festivalu muzike i piva „Beer fest-u“ 13. avgusta na prostoru Usca u Beogradu.

Boris Kovač, muzičar i umetnik iz Bukovca (mesta pored Novog Sada), iako slabo poznat domaćoj javnosti, prepoznatljiv je u zapadnoj Evropi i Americi. Kovačeva muzika je spoj različitih muzičkih tradicija, od uticaja sa severa iz Mađarske do tradicionalne srpske muzike sa turskim uticajima kombinovane sa filozofski sličnim, a muzički udaljenim stilovima kao što je tango.

Njegov najuspešniji LaDaABa orkestar se sastoji od klarineta, saksofona, violine, gitare, harmonike, kontrabasa i bubnjeva. Ovaj spoj čini stil Kovača unikatnim na svetskoj muzičkoj sceni, i prepoznatljivim širom sveta u world music muzičkim krugovima. U daljem saopštenju navodi se i objašnjenje za zajedničku saradnju Kovača i Rundeka:

„Postoje umetnici koji, paradoksalno, mogu stvarati samo s perspektivom kraja, opsednuti završetkom sveta, života, ljubavi, pesme… polaznom tačkom svake nove kreacije. Nazivi trilogije Borisa Kovača „The Last Balkan Tango“, „Ballads at the End of Time“, „World After History“ i naziv njegovog nagrađenog DVD-a „Before and After…Apocalypse“ to jasno sugerisu. Erosu poetike Darka Rundeka kao pesnika i kompozitora potreban je isti apokaliptični naboj između nostalgije i oslobođenja, čitljiv iz naslova pesme i albuma „ApoCalypso“.

„Iz te iskre, zajedničke za suštinu poetike oba umetnika, potekla je priča o tome da se po prvi put na sceni nađu dva umetnika različitih muzičkih, mada bliskih geografskih poticanja, dva multidisciplinarna umetnika i pozorisna čoveka, koja se na sceni različito i na svoj jedinstven način igraju istom maskom: maskom apokaliptičnog klovna. Po prvi put se dovode u kontekst i prožimaju dve komplementarne autorske poetike u kreativnoj komunikaciji osam izuzetnih muzičkih performera okupljenih u Cargo Triju i kvintetu La Campanella“.

„Oba autora su izrasla na sceni na talasu alternative u kulturi sedamdesetih, u socijalističkoj Jugoslaviji koja se još nije odrekla utopije, Boris Kovač kao kultna figura kamerne muzike, Darko Rundek kao rok zvezda novog talasa. Obojica su simultano realizovali projekte u raznim medijima, od pozorišta, filma, radija, performansa i pisane reči“.

„Boris Kovač i Darko Rundek osobeni su predstavnici kulturnog nomadizma u svetu u kojem se domovina više ne (pro)nalazi na jednom mestu već se nosi u sebi, a poima tek u komunikaciji sa drugim, drugačijim“…

„Odolevajući potrošačkom i dominantnom stereotipu viđenja Balkana samo kao trubačkih sastava i ciganske muzike, ovi autori su beskompromisni u ostvarivanju svojih unikatnih stvaralačkih vizija. U njihovoj muzici odjekuje rodna Panonija, srednjoevropski arhipelag, Balkan, tango, klezmer, jazz i cabaret“…

„Tako La Campanella, kao varijacija putujućeg orkestra koji vodi na imaginarno putovanje u svet nakon istorije i Cargo Trio kao poetski cirkus u kojem se tri akrobata nalaze u uvek novoj ravnoteži – završavaju koncert setno i autoironično u numeri Orijent Express, vozu koji ove muzičke nomade vraća tamo odakle su krenuli: na neku od stanica na ruti od Minhena do Istanbula“…