Masimo: Pritisak je bio skoro neizdrživ

08.11.2008

Massimo Savić

Massimo Savić pred dolazak u Srbiju za turneju i veliki koncert 23. decembra u beogradskom Sava centru, u intervjuu Long Playu priča o novom albumu „Sunce se ponovo rađa“, kritizira estetske operacije i TV takmičenja mladih talenata, i kaže da žali što nije prihvatio da zapeva u Bijelom dugmetu.

Pevač hitova „Sjaj u tami“ i „Stranac u noći“, posle izuzetno uspešnih albuma „Vještina“ (2004) i „Vještina 2“ (2006), na kojima je obrađivao klasike jugoslovenskog popa i roka, u septembru se vratio novim albumom autorskih pesama brojnih saradnika „Sunce se ponovo rađa“. Sa najavnim spotom „Indija“, naslovnom pesmom Arsena Dedića i duetom „Zar više nema nas“ sa bivšom vokalom grupe „Đavola“ Nenom Belanom, Savićevo „Sunce se ponovo rađa“ po zvaničnim diskografskim podacima samo u Hrvatskoj i Srbiji već postiže uspeh „Vještina“.

Masimo kaže da nijednog trenutka nije imao sumnji da je sada trenutak da se prepusti milosti i nemilosti publike i kritike sa novim albumom, umesto da još neko vreme radi koncerte i uživa u lovorikama uspeha obe „Vještine“.

Massimo: „Bilo je vrijeme za novi album. Ne radim programski, ne radim demo da bi se dodvorio svom diskografu. Neko sam koga se ne može nagovoriti da napravi duet sa najpoznatijom pjevačicom. Uvijek radim iskrene stvari. Slijedim uvijek istinu, a istina je da radim albume da bi pjesme radio live. Živi nastup me najviše interesira od svega. To je najljepše. Točno se osjetilo u bendu lagano zasićenje. Sviramo mi fantastično i sve je to u redu, ali sam osjetio da trebaju nove pjesme da osvježimo materijal, a ništa nije bolje od novog albuma. Bilo je vrijeme za novi album i nisam se prevario. Najprodavaniji je u Hrvatskoj već pet tjedana. Album ide nevjerovatno. Mene to jako čudi, jer to nije glazba za mase, definitivno“.

Long Play: Zar nisi mislio da sofisticirani pop-rok ima svoju publiku?

Massimo: „Jesam, ali nisam mislio da je moj mesijanski i prosvijetiteljski put toliko dobru napravio, a očito jest, jer to dokazuje ovaj album. Jako je lijepo da se publika širi i očito se ljudi vraćaju pravim vrijednostima. Album smatram pravom vrijednošću jer to radim iz ljubavi. Jedan sam od onih koji su u društvu onih koji se profesionalno bave glazbom smiješan, jer se glazbom bavim iz ljubavi. Nisam rutiner. Kad bih osjetio sekundu rutine u svom izvođenju, istog momenta bih se prestao baviti glazbom. Kad osjetim na nečijem koncertu rutinu, to mi je baš onako…Mislim da glazba nije rad na traci.“

Long Play: Prethodno si imao izuzetno uspešne albume „Vještina“ i „Vještina 2“. Da li je kod tebe postojao neki pritisak da sada moraš ponoviti taj nivo uspeha?

Massimo: „Užasno je jak pritisak, skoro neizdrživ bio. Ali očito da pod pritiskom jako dobro funkcioniram. Pošto smo mi takav narod, znao sam da jako puno ljudi uživa u nečijem debaklu i neuspijehu. Volimo gledati kroz ključanicu, ali ne da vidimo uredan obiteljski život nego ekscese. Znao sam da ima puno ljudi koji samo čekaju i bruse noževe. Samo čekaju da izađem sa albumom da me pokopaju. Međutim album je, bez pretencioznosti i bez lažne skromnosti, stvarno dobar. Znaš kad je dobar? Kad se ne radi programski „sad radim ovaj hit“. Dobar je onaj koji se cijeli sluša, ne samo jedna stvar“.

Long Play: Naslov albuma je dobio po pesmi „Sunce se ponovo rađa“ koju je napisao za tebe Arsen Dedić. Naziv poseduje tu neku optimističnu crtu. Je li to dobar opis raspoloženja na albumu?

Masimo: „Kad je Arsen to napisao rekao je: ‘Neka ti ta pesma prijatelju bude vodilja, da bude malo pozitiviteta za dalje’. Ne u smislu da napravim album poskočica nego da se u pristupu vratim pravim vrednostima, da razmišljam o sadržaju, a ne formi, o kvalitetu, a ne komercijalnosti“.

Long Play: Malo iznenađujuće glasi tvoj stav da ti je ovo najbolje otpevani album u karijeri.

Masimo: „Definitivno. Prethodno u dva dana snimim cijeli album, onda se on izda, odem na turneju i nakon pjevanja pred publikom tek tada vidim kako sam neke pjesme mogao otpjevati. Ovaj put nisam htio da se to desi. Snimao sam pjesmu tog dan koju bih osjetio. Znao bih – danas je vrijeme za „Indiju“. Pa sutradan ništa ne bih radio. Pa preksutra osjetim da je vrijeme za Belana i mene. Jednom sam bukvalno u papučijama u dva sata noću otišao snimati nešto. Dakle, raspjevavao sam pjesme, pustio da uđu u mene, a ne da ih otpjevam u studiju prvi put. To se mnogima desi, zato nam strani albumi zvuče bolje, jer imaju puno proba“.

Long Play: To znači da si sada u studiju dostigao upečatljivost živih nastupa?

Massimo: „Ma uvijek sam sebi bio prenesen u studiju. U rukavicama. Tek uživo je to povezano sa znojem i energijom. Ovaj put pustio sam glas i imam tu dozu sirovosti i transmisije emocija“.

Long Play: Očekuje te u decembru turneja po Srbiji i 23. decembra veliki koncert u Sava centru u Beogradu. Kako će izgledati koncerti?

Masimo: „Odlučio sam se za čudnu stvar. Sviram skoro cijeli novi album, devet pjesama. Obično ljudi sviraju novih 4-5 pjesama, a ostale stare. Međutim „Sunce…“ je dobro sjelo na koncertima. Pjesme sa novog albuma pomiješane sa starima ‘Stranac u noći’, ‘Samo za tvoje oči’ ili ‘Loše vino’ daju nevjerovatno dobar koncertni rezultat. Ljudi u Beogradu i Srbiji neće vidjeti ono što su vidjeli prošli put“.

Long Play: Začudilo me da i pored sve tvoje kilometraže insistiraš na stalnim probama sa pratećim bendom. Je li to neophodno?

Massimo: „Ništa nema bez probe. Ne bi tako dobro zvučali da kažemo imamo koncert u Beogradu, vidimo se u avionu, vlaku, kombiju… Ne ide to tako. Mora se raditi, jer je to kompleksna glazba i aranžmani, a njihova kompleksnost uživo se ne smije osjetiti. Mora sve teći lako, kao da sviramo smijući se“.

Long Play: Poznato je da na koncertima ide sve do kraja, da se ne štedi energija.

Massimo: „To je enormna potrošnja energije! Znam izgubiti do dva kilograma na koncertu! I moram onda to brzo vratiti, plus što imam užasno jako unutarnje sagorijevanje, tako da imam hlađenje uvijek dva vrlo jaka ventilatora na nastupu, čak i kad su klimatizirani prostori, jer bi inače pregorio. Tako radim i na probama. Ne znam drugačije. To što radim pred ljudima nije namješteno, nije šou. Tako proživljavam glazbu. Znaju mi momci reći „nemojte, proba je!“. Pa im kažem da ako to ne radim ni oni neće dobro svirati. Ne znam što znači „pjevaj tako da se štediš“. Ne znam to raditi. Volio bih da znam, stvarno, ali ne znam“.

Long Play: Porodičan si čovek. Koliko ti smeta odsustvovanje za turneje i razna gostovanja?

Masimo: „Čujem se sa obitelji, a često putuje i moja supruga sa mnom kad prilike dopuste. Odavno sam prestao biti i gledati sebe kao seks simbol. Nisam tu da ganjam maloljetnice, konobarice i kuharice po hotelima. Tu sam radi glazbe. To je moj posao. Da emociju prenesem. Imam potpuno pročišćen stav prema tome što sam ljudima i što su ljudi meni“.

Long Play: Tvoja supruga Eni Kondić je koautorski učestvovala na albumu u pesmi „Iluzionista“, a pesma „Tri priče“ opisuje tvoj odnos prema odrastanju tvoje ćerke Mirne. Koliko i kako one utiču na tebe?

Massimo: „Mišljenje moje supruge i moje kćeri je krucijalno. One su te pred kim se ja tresem. Uvijek pogode pravu stvar. Moja kćer pogotovo, ima producentsko uho. U njeno mišljenje imam najviše povjerenja. Odmah je rekla da će „Ljubav“, „Indija“ i „Zar više nema nas“ biti pjesme koje će nositi album, i tako je i bilo.“

Long Play: Stihovi u pesmi „Iluzionista“ kritički su osvrti na estetsku hirurgiju. Iz nje se vidi da si žestoki protivnik takvog ulepšavanja.

Masimo: „Neverovatno! Mlade djevojke, koje su lijepe, odu to pokvariti pumpanjem usana, ravnanjem nosa, dlijetom im neko razbija kosti, pa ih opet sastavlja, pa izgledaju kao da ih je Muhamed Ali tukao tri sata. To je katastrofa što rade ne bi li neko zazviždao za njima na ulici. Ne razumem tu priču… To je kvarenje niskih strasti kod ljudi, to je ono što nas približava životinjama.“

Long Play: Sada su na celom prostoru bivše Jugoslavije popularna razna takmičenja mladih talenata. Šta misliš o njima?

Masimo: „Meni je to grozno! Jadni ti ljudi. Samelju ih, iskoriste i ispljunu. Bace ih natrag u svijet, a oni izgubljeni. Imaju iluziju da su velike zvijezde, jer im klinci vrište. Kad je čovjek mlad lako povjeruje u to sve skupa. Najgora stvar je kad povjeruješ u svoju sliku na ekranu. Slika na ekranu je samo titraj, čestica u katodnoj cijevi. Televizija je bezvezarija, kutija koja nastoji razmišljati za nas. Uvijek treba razmišljati da si normalna, obična osoba. Ja se bavim poslom koji je javno eksponiran i ljude to interesira, ali nikad nisam ‘popušio’ sebe kao zvijezdu na TV-u“.

Long Play: Koliko si ipak bio u opasnosti da to postaneš? Bilo je krajem 1980-ih godina dosta isterije oko tebe.

Masimo: „Jeste, ali nikad nisam izgubio tlo pod nogama. Nisam neko ko će sa nekim u stilu „Gdje si druže?“, za šankom do tri noći pričati o glupostima. Volim se dati publici maksimalno. Često se slikam sa fanovima nakon koncerta, pa bilo ih i 400, ali kad završim obaveze tražim i hoću svoj mir“.

Long Play: Kad smo već kod ogromne popularnosti, je li ti sada žao što ipak nisi prihvatio ponudu Gorana Bregovića da zapevaš u Bijelom dugmetu?

Masimo: „Neobično, ali znao je što je htio. Bio sam premlad da shvatim da je u pravu. Kad sam čuo kasnije ono što je radio sa Iggy Popom, tek tada mi je postalo jasno: „Aha! Zato je htio moj glas“. Kada me je zvao, mislim da je to bila 1987. godine, da budem dio Bijelog dugmeta, htio je radikalno mijenjati bend. Bregović voli kako sviram gitaru i pjevam. Htio je da idemo sa dvije gitare u Bijelom dugmetu. Imao je radikalne ideje. žao mi je zbog moje odluke, jer bi povijest bila bogatija za jedan sigurno čudan album, koji bi možda bio jako dobar. Tada sam imao najveće uspijehe sa ‘Strancem u noći’, ‘Zamisli život’ i ‘Samo jedan dan’. Album pun hitova. I sad bih ja to trebao zaboraviti, zaustaviti karijeru, staviti ključ u bravu i otići za Goranom? I ja sam mu rekao da to ne mogu napraviti, a i nisam previše vjerovao u tu viziju“.

Long Play: Jesu li tvoje obrade Dugmeta na „Vještini“ – „Loše vino“, „Sve će to mila moja“ i „Pristao sam“ – način da pokažem kako bi izgledalo Bijelo dugme sa tobom kao pevačem?

Masimo: „Tako je. To je baš to. To je bilo za one koji se pitaju kako bi Masimo to pjevao i zato sam snimio te pjesme“.

Long Play: Da ti sada priđe Bregović i ponudi ti opet neku saradnju, prihvatio bi?

Masimo: „Apsolutno. Uvijek u bilo kojoj varijanti, jer imam dovoljno integriteta da to bude nešto zanimljivo“.