Hladno pivo kao nastavljači Zabranjenog pušenja
07.11.2008
Frontmen Mile Kekin pred veliki beogradski koncert 22. novembra u Hali sportova objašnjava uticaj Zabranjenog pušenja na Hladno pivo, kako izgleda potencijalni novi član njegovog benda i da li su se do sada „prodali“.
Uoči svog najvećeg koncerta do sada u Srbiji, vođa trenutno najvećeg hrvatskog benda Kekin razgovarao je sa novinarom muzičkog internet magazina www.balkanrock.com Ivicom Stankovićem. Donosimo skraćenu verziju intervjua.
BALKANROCK: Ono čime se bavite očigledno donosi profit? Poznato je da je pank krenuo kao borba za oslobođenje, izlazak iz geta – da bi sve to postalo na kraju šou biznis? Koliko se vi zapravo prodajete?
MILE: Mi se trudimo dobro prodati. Živimo od toga. Kao što svaki pekar pokušava napraviti što bolju kiflu da bi ih što više prodao tako i ja pokušavam napraviti što bolje pjesme i što bolji CD koji će se ljudima svidjeti da bi se što bolje prodao. Ono što je još bitnije da se to nama sviđa, zato što ćemo mi te pjesme morati svirati još godinama koje dolaze. Jako nam je drago kad je jako puno ljudi na koncertima, kad prodajemo puno albuma i ne mislimo da to obezvrijeđuje ono čime se mi bavimo.
BALKANROCK: Da li smatrate da ste naslednici nekog benda ili pravca? Dosta me je album „Knjiga žalbe“ podsetio na prvi album Zabranjenog Pušenja „Das ist Walter?“, koga sam doživeo kao simbol tog vremena. Sa današnjeg aspekta vaš album odslikava sadašnjicu?
MILE: Pa meni je „Das ist Walter“ prvi pravi pank album na ovim prostorima bez obzira što su se oni furali na nju primitivs. Meni je on po nekim svojim temeljnim načelima čisti pank album i drago mi je zbog ovog. Meni je ovo veliki kompliment. Da li smo njihovi nasljednici? Pa vjerojatno zato što smo mi bili kompletno pod velikim utjecajem Pušenja, KUD Idijota, Riblje Čorbe, Azre. Mi smo željeli da pišemo iste takve pjesme koje će se svirati u kafićima, koje će se svirati na akustičnim gitarama, na feštama. U principu može se kazati da smo mi nasljednici. Glupo je reći nasljednik onda se smatra da je onaj prije toga umro (smeh). Mi definitivno nastavljamo jednu tradiciju nekog narativnog rokenrola.
BALKANROCK: Bliži se koncert. Kada ste na pozornici, koliko idete po nekom zacrtanom redosledu pesama? Ili svirate toliko koliko publika traži?
MILE: Ako se snima za TV onda se moramo držati rasporeda. Svi drugi koncerti su, (znaš takav će biti i ovaj u Beogradu) ovakvi: prve 4 pjesme se znaju koje se sviraju jer među njima nema pauze (to su u principu naše male tajne), a poslije toga je sve stvar moje procjene. Ako vidim da je publika možda htjela čut nešto drugo, na osnovu toga znam – kako publika diše ja prilagođavam repertoar. Mijenjam ovisno o tome. Ponekad znamo svirati stvar koju neki nisu očekivali, pa me malo gledaju poprijeko, (uz primjedbu „znaš to nismo vježbali jako dugo“) ali to je super što unosi neku dozu spontanosti i adrenalina u sam show. Hvala Bogu sada imamo dosta velik izbor pjesama pa mogu iznenaditi publiku i bend sa nečim što mi padne na pamet.
BALKANROCK: Kako treba da izgleda član Hladnog piva?
MILE: Mora zadovoljiti puno estetskih normi. Mora biti dugokos, ne smije imati preteranu kilažu, mora moći stati u trošni kombi – znači ne smije biti ni previsok ni prenizak. Ako je previsok onda neće stati jer imamo mali kombi, ako je prenizak onda će padati sa sjedala. Mora biti mobilan, mora biti fleksibilan, mora imati fleksibilan pristup radnom vremenu, biti bez obaveza i mora imati smisao za zajebanciju.
BALKANROCK: Mora li da voli hladno pivo?
MILE: To ne mora.
BALKANROCK: Mislio sam na tečnost.
MILE (smeh): Imamo mi članove koji ne piju baš nešto puno.
BALKANROCK: Kako po vama izgleda fan grupe Hladno pivo?
MILE: Da si me to pitao pre 10-ak godina mogao bih ti ga točno nacrtati kako izgleda po svemu od odevanja do frizure, do stavova. Međutim, sad smo izašli iz tih nekih okvira i sada sam na neki način na našim zadnjim koncertima video ljude od 45 godina sa decom, video sam klince, bankare, pankere, darkere, hevi metalce – mislim da smo prešli rok i postali previše raznoliki. Ali mislim da su to više ljudi otvorenijeg duha, ja to želim verovati. Ja se nadam da među njima nema puno ksenofoba, agresivaca…želim verovati da su to većinom ljudi otvorenih srca koji dolaze na koncerte da se dobro zabave i uživaju u pesmama.
