E-Play ima svog Ringo Stara

25.10.2009

Bubnjar E-Playa Damjan Dašić, pored obaveza u matičnom bendu koga očekuje beogradski koncert 6. novembra u Domu omladine, u slobodno vreme igra ulogu Ringo Stara (Starr) u Bitls (Beatles) tribjut bendu Bestbit (Bestbeat)!

„Fan sam Bitlsa od osnovne škole, od sedme godine! Kad sam ih čuo bili su za mene najbolji bend na svetu i znao sam da bih voleo da sviram u naboljem bendu. Pošto ne postoje više, napravio sam pre četiri godine svoju varijantu Bitlsa sa još nekoliko prijatelja. Ima nas četvorica, sviramo u odelima i originalnim instrumentima kakve su koristili Bitlsi“, kaže Dašić.

Dok se priprema za koncert 6. novembra u gornjoj sali DOB-a gde će E-Play promovisati aktuelni album „Drago mi je da smo se upoznali“ i proslaviti deset godina rada, Dašić je našao vremena da odgovori na nekoliko pitanja o trenutnim aktivnostima Bestbita.

Bend iza sebe već ima brojne nastupe u Srbiji, kao što je onaj pred koncert Bajage i Instruktora u Beogradskoj areni 2006. godine i nedavni na žurci povodom gostovanja holivudske glumice Pamele Anderson u Crnoj Gori. Bestbeat čine i beogradski muzičari Aleksandar Eraković kao Džon Lenon, Marko Ćalić je Pol Makartni, dok je Radovan Spasojević Džordž Harison.

Sva četvorica pevamo i svaki od nas igra svoju ulogu. Recimo, ako Eraković peva kompletne Lenonove linije, tako i ja pevam Ringove pesme „Act Naturally“, „Yellow Submarine“ ili „I Wanna Be Your Man“. Čak imamo i najave pesama, koje su prafraze njihovih najava. Pokušavamo i na dobacivanja iz publike da reagujemo kao što bi oni odgovorili. To su neke spontane stvari, da podsetimo i na humor kojm su zračili Bitlsi.

Long Play: Koliko si ti zapravo ušao duboko u lik Ringo Stara, pogotovo u sviranju bubnjeva?

Dašić: Mislim da sam njegov stil sviranja skinuo totalno! On je prvi bubnjar koga sam pomno slušao i zbog njega sam i počeo da sviram bubnjeve. Ringov stil je poseban. Nema mnogo bubnjara koji su svirali kao on, pošto je levoruk pa je njegov stil zapravo mešavina kako bi svirao levoruk i desnoruk. Neke njegove činele izvode se ne desnom nego levom rukom, i to sam se trudio da skinem.

Long Play: Da li nosiš pravu Bitls frizuru ili periku?

Dašić: Kada idem na slikanje ili gostujem na televiziji onda je to moja kosa koju feniram. Na svirkama obično nosim periku, pošto mi se kosa tada malo kovrča. „Skidanje“ izgleda Bitlsa je jedna od stvari po kojima se može videti koliko smo zaljubljeni u to što radimo i koliko volimo taj bend.

Čizme koji su nosili sa štiklom su dodatno učinile da počnemo malo drugačije da gledamo ženski rod u štiklama. Sada imamo puno razumevanje za devojke (smeh). Imamo nekoliko različitih Bitls odela iz faze „Sgt Pepper-a“, iz filma „Hard Days Night“, odela kakva su nosili na prvom gostovanju u Americi kod Eda Salivena. Ljudi kad nas vide u tim odelima i frizurama zaista osete prisustvo Bitlsa, i to mnogo znači.

Long Play: Kakva su vam dosadašnja iskustva sa nastupa u Srbiji?

Dašić: Ne znam koliko bendova u Srbiji može okupiti ljude tri generacije, ispisnike Bitlsa, njihovu decu i unuke. Svima su pesme poznate i svi ih jednako vole. Muzika Bitlsa je obeležila mnoge mladosti, a i mi se vraćamo u detinjstvo. Dešava se da nam ljudi priču i kažu da su uz neku pesmu Bitlsa upoznali bračnog druga ili se zaljubili.

Long Play: Nedavno ste imali zanimljivo iskustvo u Crnoj Gori?

Dašić: Svirali smo u julu na žurci Pamele Anderson koja je promovisala neke investicije stranih kompanija. Poslednje večeri je bila je žurka povodom njenog odlaska, gde smo nastupali, a sve je prenosila televizija. Nekoliko dana ranije njen menadžer Piter Ašer (Peter Asher) je saznao da ćemo nastupati i pitao nas može li da svira sa nama „World Without Love“, koju je za njega komponovao Makartni. Piter je brat glumice Džejn Ašer koja je bila Makartnijeva devojka, i po toj vezi je bio prijatelj sa Bitlsima, vodio njihove poslove u kompaniji Apple, gde je bio doveo Del Shannon-a, a radio je kao menadžer i producent Linde Ronštat, Robija Vilijamsa i Ringo Stara.

To je bila izvrsna prilika da podelimo scenu sa nekim ko je učestvovao u stvaranju rok istorije šezdesetih u duetu Peter and Gordon. „World Without Love“ je za sve Bitls fanove poznata pesma, jer pripada grupi od nekih 20-tak koje su Bitlsi poklonili drugim izvođačima.

Znali smo pesmu od ranije. Izveli smo je bez ikakve probe, ali bilo je super, jer ju je i Piter znao odranije (smeh). Bilo je to vrlo lepo iskustvo. Na žalost dva dana posle nastupa Gordon Veler je preminuo. Imali smo tu čast da budemo deo toga…

Long Play: Koliko misliš da bi takve svirke sa Ašerom mogle vam otvoriti vrata inostranog tržišta?

Dašić: Ne gajim neke preterane ambicije. Možda će se nešto desiti jednog dana, ali je nama i ovako lepo. Preduzeli smo neke korake i kontaktirali ljude. Očekujemo odgovor iz Liverpula, sa festivala „Beatles Week“, od organizatora „Cavern Club-a“. Imali smo 2006. godine poziv za „Abbey Road on the River“, koji je najveći Bitls festival u Americi, ali nismo mogli prisustvovati zbog problema sa vizama. Nadam se da ćemo uspeti u 2010. godini više da se pojavljujemo na scenama u inostranstvu.

Trenutno postava Bestbita sa još jednim članom radi na projektu autorske muzike Breeze koji se naslanja na post-Bitls tradiciju. Radimo album na engleskom jeziku, koji ne znam kada će i kako publika moći da čuje, ali se nadamo 2010. godine. Album pretenduje da bude jedno od ozbiljnijih izdanja na srpskom tržištu. Petorica momaka koji pevaju i sviraju. Ne znam bend koji ovde nastupa tako. Osim nekad Sedmorica mladih (smeh). Naslanjamo se na izvođače kao što su Tom Petty, ELO, Jeff Lynn, Traveling Willburies…to su samo iskrice koje se mogu čuti kod nas.

Long Play: E-Play konačno radi koncertnu promociju novog albuma u DOB-u. Zašto treba doći?

Dašić: To je prilika da se čuju nove pesme uživo i to u sali u kojoj smo ranije svirali, ali je sada renovirana, tako da je to i za nas jedno novo iskustvo. Jedva čekam da vidim kako to zvuči. Publika koja dođe moći će da oseti dobru energiju, pogotovo što imamo dve devojke koje sviraju veoma predano (basistkinja Maja Cvetković i gitaristkinja Biljana Todorovski). Maja svira bas kako ne svira pola basista muškaraca sa kojima sam imao priliku da sviram. Ima taj vrlo agresivan stil koji ne priliči nežnom ženskom bicu, ali je savršeno uklopljeno u ono što radi E-Play.