Drug Sejo vas vodi u obilazak Muzeja revolucije

Frontmen Zabranjenog pušenja legendarni Sejo Sekson, koristeći zvanje profesora istorije i znanje fudbalskog stručnjaka, pred koncert 12. decembra u Domu omladine Beograda, vodi vas u jedinstveni obilazak „Muzeja revolucije“.

Dok vi nestrpljivo stižete u svojoj maloj pesti ulaznicu za koncert i CD, dobijene skupa za samo 1.000 dinara na blagajni Doma omladine, Sejo je našao vremena da vam ostavi neka uputstva kako proći kroz „Muzej revolucije“.

Muzej revolucije

To je priča o sudbini revolucije ali kroz ispovjest tajkuna koga žena hoće da ostavi, pa se on jada svijetu i iznosi svoje probleme. Kaže: „A ona bi da ide i odvede djecu pride, Pa dobro to se može prodat’, mediji to vole glodat’, to vole gledat’ proleteri što svijet su mijenjat’ htjeli“. Svi revolucionari bi najradje posjekli šume iz kojih su potekli, da se u njima ne mogu skupljati neki novi revolucionari. Na žalost svi revolucionari smatraju da revolucija traje s njima i sebe smatraju poslednjom revolucijom. U pjesmu smo ubacili Titov govor o tome kako su investicije postale bitnije od čovjeka. Njegove su nas riječi stvarno zadeverale i počeli smo razmišljati koja je poruka rokenrola? Tito nam je skrenuo pažnju da rokenrol mora biti nešto drugo, a ne promocija tampona, kurtona i pseće hrane.

Modni guru

Pjesma o našim modnim guruima, ljudima što vole da diktiraju modu. Meni je to uvijek bila neka vrsta fašizma, postalo je iritirajuće koliko su ljudi postali istraumirani i izgubljeni u svim tim modnim diktatima, trendsetingu, in and out filozofiji. Sve je to strašno ograničilo kreativnost, ljudi su danas više nego ikada uniformisani, da je to smiješno. Kad odeš na neki koncert i vidiš kako su ljudi obuceni, podsjeti te na Kinu. Svi imaju iste farmerke i patike. Imaš hiljadu isto obucenih ljudi“.

Kladimo se

Klačenje već zadire privatni problem moje familije. Mi smo ko klinci imali problem što se stari volio kockat’. Nisam se puno bavio tim (kockanjem), imao sam traume. Često sam s ljudima koji se tim bave, a i pored moje kuće je kladionica, pa vidim kako taj svijet izgleda.

Samir-Time

Pjesma o ljetovanju Bosanaca na srednjem Jadranu. Neki mi kažu da im se čini kao svojevrstan nastavak ‘Pišonje i Šuge’ dvadeset godina kasnije. Na albumu ‘Muzej revolucije’ neke pjesme se čine kao završeci pjesama iz osamdesetih. Ja bih prije povezao „Pišonju’ sa „Prigodnim riječima’, ‘Dobre jarane’ sa ‘Ustanovom’…Valjda i ja ulazim u drugo poluvrijeme života, pa mi se stvari raspetljavaju na ružan ili lijep način. U životu pa i u pjesmi.

Prigodne riječi

U govoru na sahrani mafijoze kažu da je bio krasan čovjek, patriota, privrednik, privatnik… međutim nekom nesrećom je dobio tri metka u glavu, i sad ga govornik opisuje kao značajnog za našu civilizaciju. To je zadnjih godina nažalost čest slučaj u Sarajevu, Beogradu i svugdje. Na oproštajima od ljudi kao što je bio (pevač Indeksa) Davorin Popović skupi se šačica fanova, a na pogrebima teških kriminalaca, koji su pola života proveli u zatvoru, skupi se 30.000 ljudi! Taj fenomen je obrađen u toj pjesmi. Postoji neki rispekt na Balkanu spram tih lopova, koji je vrlo interesantan i simptomatičan.

Express Folky Star

Nju smo napravili od naslova iz novina, znač ono „Zgazio Hanki psa“, „Rizo vadio pištolj“… Nemam ništa protiv žute stampe, niti protiv Simone Gotovac, Nives Celzijus…Potrebni su za zabavu naroda, nije to specijalitet ovih prostora. Međutim mene smeta danas što ne znaš ko je najbolji mladi pijanista u Hrvatskoj, ko je pobijedio na svjetskom prvenstvu matematičara u Južnoj Africi…Bio sam na gost na koncertu Arsena Dedića za njegovih 50 godina karijere, a u najtiražnijim zagrebačkim novinama je izašao članak veličine kutije cigara uključujući sliku. Sa druge strane na dve stranice ima kako je Severina posjetila fitnes centar. Nemam ništa protiv, samo mislim da moroni pojedoše kompletan medijski prostor. To su stvari zbog kojih ne saznajemo za neke bitne stvari i ljude. Za njih u medijima nema mjesta.

Kada Sena pleše

To je totalno luda pjesma! Ni sam ne mogu da objasnim šta se tu desilo! Nije jedna od pjesama koje se dese na prvu loptu, ali u njoj su neke stvari koje će poslije izvjesnog vremena privući neke duše.

Ustanova

Posvećena je nekim mojim prijateljima, ali nije direktno biografska pjesma. Napisana je sa mojim prijateljem koj živi u Australiji Tomom Andrićem. Nikad nisam vidio nepismenog čovjeka koji se preziva Andrić. Pjesma je o prijateljima koje imamo, a od kojih smo odustali jer nikad nemamo vremena zbog naših karijera i putovanja. Logičan i surovi nastavak pjesme ‘Dobri jarani’.

Tvoja bosa stopala

Upoznao sam djevojku iz Beograda par mjeseci prije rata. Trebalo je da se nešto romantičnije i ljepše završi, da je ta zemlja ostala u opciji. Tada sam iz najljepše faze svog života prešao u najružniju. Jednim korakom.

U gradu gdje nisam rođen

Izbjeglička stvar. Posveta Bobu Marliju. Danas su Jah People Bosanci. Najraseljeniji, najrastureniji i najrazjebaniji narod, koji funkcioniše preko interneta i poruka ‘Pokidane veze’. To smo mi. Inspirisan sam bio rečenicom ‘Sarajlija ima svugdje pa čak i u Sarajevu’.

Tijesno

Napisana je u ljutnji. Prošla godina je bila za mene jedna od ružnijih u zivotu…kada sam od nekih ljudi koje sam smatrao prijateljima doživio razočarenja. U pjesmi sam poistovjetio prijateljstvo i brak. Govori o težini spoznaje da to nije bila prava stvar, iako si uložio puno vjere, energije i života.

Nije to (čuva Bog želju svog)

Čuva Bog želju svog’ je slogan ‘Manijaka’, željinih navijača. Pjesma je ljubavna o momku koji obećava curi da neće više biti tifoz, da će malo više vremena posvetiti njoj. Međutim onda se sjeti da je sutradan derbi u ‘Dolini čupova’ i sva njegova obećanja padaju u vodu. Sa tom željinom himnom se već tri godine bakčem, jer šta god napraviš ne čini ti se dovoljno dobro za tvog želju, tako da sam dosta dugo oklijevao da izađem sa njom pred ljude. To je stvarno najteži ispit. Puno je teže raditi to nego muziku za film. Pjesma je urađena iz srca, a ne uvlakački i ne poziva se na neki jeftini patos. Tako da je s te strane pošteno napravljena. Svi mi u bendu smo bili tifozi želje u tinejdžersko doba. Pola naših bubnjeva se iz podruma selilo na stadion. Bili smo poznati kao dobro naoružani navijači, jer smo iz benda kao rekvizite dovlačili doboše i činele.