Jinx sretni što su se raspali

29.10.2009

Pevačica Yaya i gitarista Coco Moskito (Mosquito) iz zagrebačkog sastava Jinx (Džinks) pričaju o predstojećem prvom koncertu u karijeri u Beogradu 12. novembra u Domu omladine, o tome da li su ukleti, zašto im se bend raspao u pravom trenutku i objašnjavaju svoja zanimljiva umetnička imena.

„Zaustavili smo koncertne aktivnosti. Beogradski i novosadski koncert su iznimka i jedini koncerti Jinx ove godine u regiji! Okrenuli smo se novim pesmama i studijskom radu“, na početku razgovora gitarista i autor benda Moskito objašnjava pod kojim okolnostima njegov bend dolazi u Beograd i u novosadski klub „Trema“ 13. novembra.

Bend osnovan 1993. godine u Zagrebu, poznat je sofisticiranom retro pop pristupu i regionalnim hitovima „Smijem se“, „Bye Bye Baby Bye“, „Na plaži“, „Koliko suza za malo sna“ i „Tamo gdje je sve po mom“. Iako uspešni, 2002. godine Jinx prestaju sa radom usled unutrašnjih trzavica. Ipak, pomalo nenadano u velikom stilu se vraćaju na scenu posle pet godina pauze uspešnim albumom „Na zapadu“ (2007), koncertnim „Jinx Live“ (2008), a prošle godine zarađuju i nominacijom za regionalnu MTV nagradu. Bend je prvi put u Srbiji svirao 2007. godine na novosadskom festivalu Exit.

Long Play: Možete li za početak nešto više reći o vašim umetničkim imenima Yaya i Coco Mosquito? U najmanju ruku vrlo su neobična…

Yaya: To su nadimci još iz detinjstva. Kad smo počeli svirati išli smo se zezati ‘pošto smo sad u šou biznisu bio bi red da imamo umetnička imena’. Nikad nisam mislila da će to zaživeti i trajati toliko dugo…

Coco: Ja sam Coco oduvek, još iz osnovne škole. Tako smo se i upoznali nas dvoje, kao Yaya i Coco. Mosquito (komarac) je otud što sam tako korpulentan (smeh). Obožavam se šaliti na tuđi račun, pa onda mislim da moram nekad i na svoj, jer mi to daje šansu da se čista srca zezam na tuđi.

Long Play: Pretpostavljam da je ime Jinx (usud, prokleti, omašajni, izbaksuzirani) otud što ste recimo sujeverni?

Coco: Nismo. Mi smo se zapravo nazvali High Jinx. Mislili smo da bi to u prevodu bilo tulum, ludilo, parti…

Yaya: …žurka…

Coco: …i pod tim imenom smo držali dva koncerta, nakon čega su nas ti prvi fanovi koji su dolazili jednostavno prekrstili u Jinx i gotovo! Onda smo pogledali šta to stvarno znači i nije bilo dobro (smeh).

Yaya: Drugi su nas urekli (smeh).

Long Play: Propade mi pitanje da li ste kao sujeveran bend ljubitelji Milana Tarota i (voditelja emisije o paranormalnim pojavama na Hrvatskoj radio-televiziji) Krešimira Mišaka, teorija zavera i sličnog.

Yaya: Da (smeh)!

Coco: Sve to pušimo (smeh)!

Long Play: Dosta dugo postojite. Koncert u Beogradu stiže kasno ili u pravom trenutku?

Yaya: Rado bi mi došli pre, ali u ovom poslu postoji deo koji se zove organizacija kojim se baš i ne bavimo.

Coco: Istina je da dođeš kad te pozovu. Ne možeš sam sebe pozivati. Uz to, došli bi ranije da nismo imali pauzu, ali mislim da je upravo u pauzi rada glas o nama očito došao i do Beograda i Srbije. Tako da je onda ovde i reakcija bila veća na nas povratnički album „Na zapadu“. To zaključujem po reakcijama preko interneta, Fejsbuka, Majspejsa i razgovora sa ljudima.

Long Play: Da li je prekid rada bio koristan za Jinx ili žalite za tih neiskorišćenih pet godina?

Coco: Imali smo sreće da smo se dosta rano raspali (smeh). To ti pruža mogućnost da se relativno mlad iskupiš za greške i kreneš ponovo. Sigurno da je pauza delovala pozitivno. Neku školu i obuku iz raspada smo izvukli. Raspali smo se zbog neslaganja oko toga šta se radi sa bendom i drugih stvari. Sada se sve to sleglo i danas mislim da puno bolje radimo.

Long Play: Vratili ste se hvaljenim albumom „Na zapadu“, potom ste na talasu dobrog prijema kod publike objavili koncertni „Jinx Live“, bili nominovani i za MTV nagradu…Međutim umesto da nastavite tim jakim tempom, čitave ove godine ne svirate, već radite novi album. Nije li koncertna neaktivnost u ovom trenutku kontraproduktivna?

Coco: Što se tiče Hrvatske i Slovenije, i Sarajeva što se tiče Bosne i Hercegovine, svuda smo već imali bar po tri koncerta sa istim materijalom. Osećamo da ne možemo doći pet puta sa istim materijalom.

Long Play: Recimo Jura Stublić može…

Yaya: Jura je velik!

Coco: Neki mogu…mislim da je to subjektivna stvar. Možda bi došli kod nas ljudi i 10 puta, ali mi želimo dati nešto novo.

Long Play: Šta se može očekivati od koncerata u Beogradu i Novom Sadu, s obzirom da praktično niste svirali od početka godine?

Coco: Bićemo napaljeni! (smeh)

Yaya: Friški, odmorni.

Coco: Ne bih se previše brinuo hoćemo li biti spremni. Mi zapravo radimo na novim pesmama celo vreme i radimo probe za koncerte. Biće repertoar koji se dokazao na prošlogodišnjoj turneji. Najbolje što se možemo nadati je da to za prvi put bude u stvari najordinarniji zamislivi Jinx koncert! Mislim da je to najbolji način da se prezentiramo u Beogradu, da budemo tipični Jinx.

Long Play: Od mnogo ljudi sam čuo da Jinx doživljavaju kao muziku za gradsku ekipu, urbanu muziku…

Coco: …Meni taj urbanitet već polako ide na uši (smeh). Volim naš bend Gustafi za koji nikako ne mogu reći da je urban. A ja ga obožavam. Volim ove starije termine rok, pop… Bar kod nas mi se čini da je to ‘urbano’ počelo padati u malograđansko. Sklon sam kolažiranju stilova i bend je na toj bazi nastao. Moja muzika je proizvod mog ukusa, svega što sam čuo. Mislim da to nije specijalna priča, svak bi ti to mogao reći za svoje pesme. Svi smo proizvod onoga što smo čuli, saznali ili videli.

Long Play: Pored pretpostavljam Kinksa, Bitlsa ili recimo Bič Bojsa, ko je sa domaće scene uticao na tebe. Možda Indeksi, Korni grupa ili Grupa 220 i Drago Mlinarec (na pomen potonjeg Yaya se prigušeno smeje)?

Coco: Pa čak i ne. Ja sam dijete novog vala. Interes za muziku šezdesetih je nekako došao relativno poslije, iako se u moje vreme još uvek muzika počinjala slušati sa Bitlsima. Zaista prve stvari kojih se sećam su „Maljčiki“, „Zamisli život“ i „Moja prva ljubav“, a ne Bitlsi.

Long Play: Zašto treba doći na koncerte Jinx u Beogradu i Novom Sadu?

Yaya: Ko dođe prvi puta, doći će sigurno i drugi i treći…

Coco: Mislim da ljudi ne moraju uopšte doći (smeh), ako ih ne zanima ovo što radimo. Oni koje zanima ovo što radimo, biće vrlo, vrlo zadovoljni.