Fit: Svi će pjevati sa nama u Beogradu

Dok se riječki Fit priprema da konačno nakon 20 godina ponovo zasvira u Beogradu 25. aprila u Domu omladine, frontmen Davor Lukas se priseća Milana Mladenovića, života u Beogradu, deponije u Resniku, vožnje između tenkova na autoputu, i šta za karijeru njegovog benda znače Crvena jabuka i Piloti.

„Biće dosta emocija i žestoka, prava muška svirka. Nadam se da će svi pjevati s nama“, kaže pevač Davor Lukas za Long Play, dok s nestrpljenjem očekuje povratak svog benda u grad u kome su krajem osamdesetih postigli svoje najveće uspehe sa hitovima „Mačka“, „Zaboravit’ ću sve“ ili „Daj mi ruku“.

Izuzetno popularni u Beogradu, gde su za PGP RTB objavili albume „Uz Rijeku“ (1988) i „Daj mi ruku“ (1989), Fit je na putu ka vrhu jugoslovenske rok scene mogao samo zaustaviti rat i raspad zajednice 1991. godine. Kada to više niko nije očekivao, posle 17 godina pauze Lukas, gitarista Zorko Opačić i basista Miro Tešević konačno su se okupili kao Fit na povratničkom koncertu u oktobru, a kojeg je ubrzo izašao i album „Live Uz Rijeku“ (Dallas Records). Fitovci su sada, uz novog bubnjara Alena Tibljaša, spremni da se ponovo susretnu sa starim prijateljima, ali i nekim novim fanovima u subotu u velikoj sali DOB-a.

Long Play: Koliko je godina tačno prošlo od vašeg poslednjeg nastupa u Beogradu? Teško pitanje, zar ne?

Davor: „Uh, dolazimo 18 godina poslije i sa 18 kila više (smeh). Stvarno se ne sjećam… Moje zadnje sjećanje Beograda i grupe Fit…bio sam ovdje u međuvremenu zadnjih par godina, na Exitu i u posjeti prijateljima…ali zadnji koncert kao Fit smo trebali svirati, mislim, na ‘Akademiji’. Taj dan su neke žene provalile u skupštinu i tamo ih je nešto Bata Živojinović smirivao… Uglavnom, mi smo se kod prijateljice na Novom Beogradu našli sa našim prijateljima iz Ekatarine Velike. Bio je Milan (Mladenović) i Magi (Stefanović) i oni su nam puštali svoj novi album (Dum dum), a mi njima naš, koji nikad nismo izdali“.

„Nama je otkazan koncert i družili smo se do kasno u noć. To je zadnji put da sam u životu vidio Milana i Magi. Onda smo sjeli u auto i krenuli nazad za Rijeku. Bila je kolona tenkova koja je išla prema Hrvatskoj, a mi smo se između dva tenka uključili na autoput (smeh)“.

„Bio sam mlad i zbunjen. Nisam uopće kušio šta će se desiti…Htio sam slikati te tenkove! Meni je to bilo zanimljivo, a ovi iz benda su skočili na mene ‘što si glup ubiće nas!'(smeh)“.

„To je bio zadnji susret sa Beogradom, ne tako lijep, ali svi prijašnji su bili vrhunski. Nama je bio Beograd faktički kao drugi dom. Mi smo u Rijeci živjeli deset mjeseci a u Beogradu dva mjeseca godišnje. Upoznali smo mnoge drage ljude sa kojima smo i danas u kontaktu i očekujemo ih vidjeti na koncertu u subotu. Jedva čekam, biće super“.

Long Play: Je li vam se puno ljudi javilo pred koncert u Beogradu?

Davor: „Da! Jako puno! I svi će doći…ne znam, moramo napraviti neki after party, da se sa svima dobro ispričamo i napijemo“.

Long Play: Konačno ste se ponovo okupili, ali ostaje utisak da vam je baš dosta trebalo, skoro 20 godina…

Davor: „Pa, zadnje tri godine postoji inicijativa. Otišli smo u Amsterdam (1991) i preveli tekstove na engleski, pa smo svirali veće klubove i dosta dobro je to izgledalo. Ali mi smo bili dosta umorni jedni od drugih. Deset godina smo bili zajedno, svaki dan smo imali četiri-pet sati proba, nebrojene koncerte…odeš na turneju pa si sa njima 24 sata. Malo smo se zasitili. Zorko i Miro su nastavili se baviti muzikom, i imali su hit ‘Pojo, pojo’ koji je prodan u preko milion primjeraka kroz projekat Cyberfit. Bio sam u Amsterdamu do 1995. godine, pa u Njujorku do ’97. Onda sam se vratio u Rijeku, kupio jedrenjak i napravio album ‘Jedan svijet’ (1997). Meni onda nije padalo na pamet svirati više. Posvetio sam se nautici, preplovio Jadran od Umaga do Dubrovnika više puta. Onda sam se odlučio skrasit u Rijeci. Prodao sam jedrenjak i kupio veliki putnički brod kojeg sam preuredio u restoran i klub u centru Rijeke i time se bavim zadnjih pet godina. Pa, sad mi je i to pomalo dosadilo (smeh) i dosao mi je filing da opet zasviramo“.

„Dečki su došli prije tri godne na moj brod i krenuli sa ‘ajmo, ajmo’. Najvažnija je bila (manifestacija) 30. godišnjica Ri-rocka. Gitarista Vava iz Laufera me nagovarao ‘ajde samo Fit još fali’ i mnogi drugi, pa smo se okupili i napravili povratnički koncert u dvorani ‘Stereo’ u Rijeci koji je rasprodan“.

Long Play: Tek nakon tog koncerta saopštili ste da to nije bilo jednokratno okupljanje i da bend nastavlja raditi. To bi značilo da niste planirali Fit dugoročno?

Davor: „Nismo ništa planirali. Bilo je dosta impulsivno, i onda smo skužili da nam je dobro zajedno, da smo malo mudriji nego prije i da su naše različitosti ono što je Fit činilo posebnom grupom. I sad se možda malo više cijenimo nego kad se grupa raspala. Imamo opet taj dječački entuzijazam i veselje. Jedva čekamo da se vidimo i dobro je što njih dvojica žive u Amsterdamu, a ja i bubnjar u Rijeci, pa se onda ne možemo baš zasititi kao prije (smeh)“.

Long Play: Zašto ste se vratili sa živim albumom, a ne studijskim?

Davor: „Sve je bilo impulsivno. ‘Ajmo svirat’. ‘Ajmo’. Kažem ‘pa ajmo onda snimati, biće super sto posto’. Moraš biti ludi Fitovac da bi ti tako nešto palo napamet, da bi uopće to moglo zvučat dobro. Pazi, posle 17 godina imali smo šest proba prije svirke koja je snimana za album! To mogu samo najveći luđaci napraviti (smeh). I to smo otprašili totalno muški, neki kažu čak da je bolje nego prije. Naši fanovi su oduševljeni! Klinci koji nisu slušali bend su oduševljeni. Imamo gomilu nove publike posle tog albuma“.

Long Play: Posle povratničkog u Rijeci, prvi sledeći koncert ste tada planirali za Beograd, ali se to iz raznih razloga nije desilo onda, već sada. To ukazuje da kod vas postoji neki red veličina Rijeka, pa Beograd, pa ostali…

Davor: „U Beogradu smo ostvarili dio karijere i najznačajnije uspjehe. Logično zato što nam je tu bio diskograf PGP RTB. Kao riječki bend smo najprije pokušali, normalno, najbliži centar, a to je bio Jugoton, ali su nas odbili dva puta! Onda nas je odbio i Helidon, pa Diskoton i na kraju tog dana smo sjeli u vlak, druga klasa ‘kokošar’ (smeh), i ponijeli sa sobom snimke iz sarajevskog studija, koje smo radili sa Firčijem (Ivan Fece bubnjar EKV-a) kao producentom, uzeli slajdove sa koncerta u Kulušiću i donijeli u ured Pece Popovića, glavnog urednika PGP-a. Zamračili smo prostoriju i rekli ‘slušaj ovako zvučimo, gledaj ovako izgledamo’ i nakon pola sata rekao je ‘dečki čestitam imate ugovor!’ Nazvao sam odmah Sarajevo, ali su nam odatle rekli ‘Jebi ga, presnimili smo album, nemojte se ljutiti’ (smeh)! Tako da smo morali ponoviti snimanje“.

Long Play: To me oduvek zanimalo. Za koju plemenitu svrhu su im poslužile vaše trake, koji izvođač je snimljen na njih preko vašeg albuma?

Davor: Crvena jabuka (smeh)!

Long Play: Kolika je razlika između nesuđenog prvenca sa Firčijem i onoga što ste kasnije snimili sa Milanom Mladenovićem kao producentom?

Davor: „Velika je razlika u zvuku, ali ne i u filingu. U Beogradu smo dobili 16-kanalni studio i to loš, a u Sarajevu je studio bio taman napravljen za Olimpijadu i tu su snimali najveći bendovi kao Bijelo dugme“.

Long Play: Zašto ste se odlučili da vam sad producent bude Mladenović, a ne Firči?

Davor: „Bio je to logičan slijed nakon Firčija, koji je otišao u Ameriku. Sa njima smo bili jako dobri. Milan je bio na cijeni tada i uvijek kao muzičar i vjerovali smo mu. Meni je pogotovo bio gušt kao vokalu raditi s njim“.

Long Play: Ipak, mnogi su kasnije imali zamerke na zvuk albuma da je, pa recimo, kabast.

Davor: „Pa jesu, ali nije tu Milan kriv, već je studio bio loš“.

Long Play: Kako danas gledaš na prvi album?

Davor: „Meni je to jako romantično. Sjećam se recimo Resnika i nekog smeća preko kojeg smo vozili, a rulja tamo pobira smeće, sve se puši. Snimali smo tamo vlak za pjesmu ‘Beograd’. Album počinje ‘Rijeka’ a završava ‘Beograd’. To je u biti priča o našoj karijeri, o svim tim vlakovima i putovanjima. Sjećam se recimo u istom studiju da su Kiki (Lesendrić) i Piloti snimali po danu, a mi po noći. Budio me Kiki sa ‘Leto je bilo…’ (smeh)“.

Long Play: Zašto se niste potrudili i da taj treći album ugleda svetlo dana?

Davor: „Postoje snimci, ali smo tada otišli u Amsterdam i objavljivanje više nije imalo smisla. A što se tiče tih pjesama biće ih (u novom ruhu) na novom studijskom albumu. Imamo pet-šest novih i biće pet-šest sa tog albuma. Snimanje počinje na ljeto, a album se očekuje do kraja godine. Biće tu i hit ‘Vrijeme ide i nosi sve’ koji sam iskoristio na svom solo albumu (Jedan svijet 1997). Zvučaće sve jako moderno. Normalno biće gitarski pop kao što je Fit uvijek zvučao, samo onako na tragu brit-popa“.

Long Play: Znači moći će se bez problema zvučno staviti redom „Uz rijeku“, „Daj mi ruku“ i konačno treći album?

Davor: „Da, garantiram, sto posto. Te gitare, aranžmani i vokal povezuju se u jako lijepu cjelinu. Trudićemo se da album bude moderan, ali ‘fitovski'“.