Hladno pivo – trenutno najveći hrvatski bend u Beogradu

Frontmen Mile Kekin pred najznačajniji do sada koncert Hladnog piva u Srbiji, u intervjuu za Long Play govori o tome da li su trenutno najveći hrvatski bend i šta za njih znači svirka 22. novembra u Hali sportova u Beogradu.

„Publika u Hali sportova može očekivati šest znojnih momaka koji će svirati dva i po sata“, kaže lakonski Kekin, poznato lice ljubiteljima panka i roka u Srbiji, ali i brojnim televizijskim gledaocima po ulozi erotomana u popularnom hrvatskom sitkomu „Bitange i princeze“.

Pankeri iz zagrebačkog naselja Gajnice, prošli su dug i trnovit put od svirke po malim i zagužljivim klubovima do statusa trenutno najvećeg rok benda u Hrvatskoj. Taj naslov gotovo jednoglasno im je udelila publika i kritika posle spektakularnog rođendanskog koncerta „XXLive“, na kome su krajem septembra obeležili 20 godina postojanja svirajući pred više od 20.000 ljudi na zagrebačkom jezeru Jarun. Bend čiji je značaj postepeno rastao albumima Džinovski“ (1993), „G.A.D.“ (1995), „Desetka“ (1997), „Pobjeda“ (1999) i „Šamar“ (2002), sada sa aktuelnim albumom „Knjiga žalbe“ (2006) dolazi na svoj najveći samostalni nastup u Srbiji, pred očekivanih više hiljada fanova u Hali sportova.

Long Play: Šta može očekivati beogradska publika od Hladnog piva u Hali sportova?

Mile: „Koncert u Hali sportova biće rokenrol koncert koji će uključivati dosta pjesama koje ljudi poznaju, barem tako je bilo sad u Zagrebu. Ne mogu obećati neke specijalne efekte, da ću se kao astralna projekcija seliti iz jednog mjesta dvorane na drugi (smeh), ali mislim da će i bez toga biti sasvim dovoljno stvari za jedan dobar rokenrol koncert. Možda ćemo promijeniti u odnosu na druge koncerte to što ćemo pokušati naći neki presjek svih ovih 20 godina i odsvirati pjesme koje dugo nismo svirali u Beogradu, čisto da ljudi dobiju historijsku pozadinu o Hladnom pivu. Ima tu recimo par stvari sa prvog albuma, ‘Fur Immer Punk’, koji nismo godinama svirali, pa onda ‘Bubašvabe… U principu pokušaćemo svirati pjesme sa svih albuma. Nama je najzabavniji zadnji album ‘Knjiga žalbe’, ali ovo nije promocija novog albuma, već promocija našeg rada 20 godina“.

Long Play: Skoro je bila jednoglasna ocena publike i kritike da ste sa koncertom na Jarunu postali najznačajniji i najveći hrvatski bend trenutka.

Mile: „Mi smo trenutno veliki bend gledajući barem broj ljudi na koncertima. Ali ne mjeri se samo po tome, već prvenstveno i koliko ti je jak zadnji album. Na to sam više ponosan nego na broj ljudi na koncertima – to što nam zadnji album dobro prolazi. Ima dosta mlađe ekipe koja se zakačila za zadnji album i kojima se to jako sviđa, imamo starih fanova kojima su bolje stare stvari, znači imamo vrlo različitu publiku od 5 do 55 godina. Mislim da je to pravi put kako bi rokenrol trebao funkcionirati. Hladno pivo kao narodski bend“.

Long Play: Znači prihvatas ocene da ste trenutno najveci bend u Hrvatskoj?

Mile: „Ako ćeš gledati po broju ljudi na koncertima, mi to jesmo, ali ja gledam da je to u ovom biznisu promijenjiva stvar. Trenutno vjerojatno jesmo bend koji ima najveću posjetu na koncertima“.

Long Play: Koliko to obavezuje bend da nastavi rad na postignutom nivou?

Mile: „Definitivno obavezuje. Na Jarunu nikad nismo svirali pred toliko ljudi. A nama su prije par godina govorili da je zagrebački Dom sportova neka granica dokle može ići bend našeg kalibra. Mi smo sada dokazali da granice postavljamo sami i sad ćemo vidjeti gdje će to završiti. Prije par godina nismo ni slutili da ćemo u Beogradu svirati u Hali sportova. Očito da se varaju ljudi koji misle da postoje neke granice. Nebo je samo granica (smeh)“.

Long Play: Koncerta u Hali sporotva skoro nije bilo. Najpre je trebalo da bude u februaru, ali je otkazan usled svih onih političkih neprilika i otkazivanja mora ostalih koncerata u Srbiji. Izgleda da vam je baš stalo da radite Halu sportova?

Mile: „Bend treba ići dalje. U krajnjoj liniji uzbudljivije je publici vidjeti bend gdje ga još nije vidjela. Mrzim kad se zatvoriš u neke klubove, onda ti posao može postati kao bilo kakav posao u dosadnom uredu, računovodstvo i tako to. Meni je uzbudljivo što će biti Hala sportova. Možda će biti grandiozno, možda malo manje, ali jedino na taj način možemo napraviti adrenalin nakon 20 godina rada, koji je jako bitan“.

Long Play: S druge strane značajno je da neki rok bend radi ovako veliki koncert u trenutku kada to izgleda mogu samo narodnjaci i zabavnjaci?

Mile: „Vjerojatno smo sad u mogućnosti da na neki način otvorimo vrata i drugim bendovima. Kada neki drugi bend bude radio takav prostor može reći potencijalnom sponzoru: ‘Vidite da se isplati, bilo je Hladno pivo i bilo je super!’. Možda se cijela priča zakotura. Mislim da je bitno za scenu na ovim područjima da neko probije led. Kao kada smo dokazali da može neko na Jarunu skupiti 25 tisuća ljudi“.

Long Play: Kad smo kod Jaruna, kada se može očekivati DVD?

Mile: „Slijedeće godine na prvi dan proljeća. Tu neće biti samo koncert sa Jaruna. Zamislili smo napraviti ‘making of’ albuma ‘Knjiga žalbe’. Dakle, kako su nastale pjesme. Prvo na akustičnim gitarama, pa kako je to zvučalo na probi, pa kako smo išli na snimanje… želimo da bude DVD koji neće biti zanimljiv samo ljudima koji slušaju Hladno pivo, nego opčenito, da vide kako funkcioniraju i nastaju pjesme. Kad su malena djećica, pa dok ne odrastu. Biće tu i snimke sa koncerata u zadnjih dvije godine“.

Long Play: Hoćete li koristiti za DVD i možda neke trenutke iz Beograda?

Mile: „Vjerojatno. Dolazimo sa snimateljem. Biće tu i video DJ. On će puštati filmiče koji pašu uz pojedine pjesme. Biće to multimedijalno iskustvo“.

Long Play: Je li može sad jedno nezgodno pitanje? Prošlo je 20 godina, osećate li se matoro ti i ljudi u bend?

Mile: „Ne. Uvijek kad se osjećam matoro pogledam druge bendove koji se još uvijek dobro drže. Gledam Tom Waits-a. Ako on još može, mislim da ću i ja izdržati još par godina. Najbitniji pokazatelj mi je koliko si zanimljiv mladima. Sad smo im zanimljiviji nego ikad prije. Osjećaću se matoro kad skužim da ljudi najviše otkidaju na hitove od prije 10 godina“.

Long Play: Na početku karijere bili ste predgrupa KUD Idijotima i Ramonsima. Nedavno je bila prvoaprilska šala da ćete biti predgrupa na povratničkom koncertu Džonija Štulića, a ti si navodno rekao da je to kao da sviraš ispred Rolling Stones. Da li biste sada sa ovim statusom pristali da svirate kao predgrupa nekome?

Mile: „Ima nekih grupa koje nisu prastare, a meni se užasno sviđaju, recimo Kings of Leon. Volio bih sada s njima fakat nastupiti kao gost ili predgrupa. Status je u muzici nestalna kategorija. Kod nas ima dosta izvođača koji su nestali pa se vratili jači nego ikad. Više gledam koliko se meni neki bend svidi nego status. Ne bih guštao svirat sa Stonsima, premda su status, ali mene taj bend ne zanima skoro 20 godina“.

Long Play: Da li je sada još rano govoriti o novom albumu?

Mile: „Knjiga žalbe’ je izašla prije godinu i po dana. Sa albumom smo toliko puno svirali da nismo stigli ništa novo napraviti. Imamo par stvari u začetku. Mi ti obično kad izdamo album sviramo, sviramo i sviramo. Onda stanemo. Zavučemo se negdje, ne sviramo nigdje, ne javljamo se na telefon, imamo protuprovalna vrata (smeh) i dobru zvučnu izolaciju i počnemo radit nove stvari. Ne kužim strane bendvove koji kažu: ‘Ovaj album nastao je na turneji u tour bus-u. Ne kužim. Mi kad sviramo uopše mi ne padne pamet da se latim gitare u slobodno vrijeme. Pune su mi uši muzike. Moramo stati i tek onda pjesme nastaju. Otpjevam ih na akustičnoj gitari i donesem bendu. Treba mi mir i tišina da se mogu ponovo latiti novih pjesama.

Long Play: To znači da vam se puno toga dešsava na turnejama?

Mile: „Jako puno. Iscrpljuju putovanja, premda nemamo one turneje koje traju dan za danom, već je tu u pitanju četvrtak, petak, subota i nedjelja, ali i to je dosta. Na turneji pomažu zezancije u kombinaciji sa spavanjem. Ako turneja potraje par dana za redom onda shvatim recimo da više nemam 18 godina. Kad se napijem onda mi treba sutradan da malo dođem k sebi. Zato pokušavam malo lakše sa alkoholom“.

Long Play: Koje su najluđe stvari koje su vam se desila na svirkama?

Mile: „To ti je zakon visokih brojeva. Skupi se dogodovština kad puno sviraš. Od toga da te tjeraju sačmaricom s bine, do toga da skakućeš po bilijarskom stolu jer nema bine (smeh). Onda se vlasnik kluba čudi kako ne možemo svirati na njegovom elektronskom bubnju na kome se svake subote sviraju svadbe. Pogotovo kad ideš obići svoje fanove na nekim mjestima gdje prije rokerska noga kročila nije, pa se nađeš u nekim mjestima bez napona, a struja je potrebna za rokenrol. To su sve stvari u koje mi sebe uvjeravamo u trenucima očaja i tuge da su potrebne da bi se osjećao čovjek kao misionar“.