Vlada Džet vas poziva na bazični rok, koji nije vaćaroški, ni sladunjav

05.08.2020

Vlada Džet bend  je na albumu “No. 4” (Long Play 2011) bio ponudio 12 pesama koje je njegov vođa Vlada Janković, legendarni nekadašnji basista Crnih bisera i Tunela, opisao kao “bazični rokenrol, pomalo naslonjen na amerikanu”.

“Nije sladunjav, nije vaćaroški, već pravi, bazični rokenrol album. Postoje oni koji mnogo bolje sviraju to, ali i oni koji to rade mnogo lošije. Mi rokenrol sviramo kao ljudi kojima je to način života”, objašnjavao je Džet, čuveni rok poslenik i voditelj radija Beograd 202.

Džet je kao pevač i basista snimio album sa gitaristom Ivanom Milenkovićem i bubnjarem Željkom Abcijem, a pored svojih autorskih pesama, ponudio je i zanimljive prepeve na srpski jezik nekoliko stranih klasika među kojima su Sem Kukova “Bring It On Home To Me” (Ako poželiš), “Jumbalaya” Henka Vilijamsa (Williams) i druge.

Dovoljno razloga da zaronimo sa Džetom u „Četvorku“…

Ne tražim više đavola – To je naravno moja autobiografska pesma. Dosta sam tražio đavola u životu, ali sam prestao. Standardna rok pesma, imao sam slične i ranije na albumima, tako da to nije ništa novo.

Lud jer te volim – Pesma koju sam svojevremeno pisao za Lakija Valdana, što je bio projekat jednog mog prijatelja, a njegov sin je pevao na engleskom, pa se pesma zvala “Fool For Loving You”. Jako mi je draga pesma i doterao sam malo ubacio još jedan deo. To je baš, onako, pesma u fazonu američkog kantri roka.

Mutne vode – Obrada “I Washed My Hands In Muddy Water” koja je doživela milion verzija, a moja je naravno najbolja. Volim da sviram kantri rok.

Ne računajte na mene – To je pesma sa B starne singla Ronija Hopkinsa “40 Days” koju sam već snimio na prethodnom albumu. Taj je singl meni bio izuzetno značajan u životu i osećao sam dužnost da snimim tu pesmu. “Ne računajte na mene” se odnosni na neke ljude sa kojima sam doskora saradjivao, a sada više ne.

Kontrabas – Pesma koja ima poruku da čovek treba da čuva neku rezervu u životu, bez obzira šta radi jer kad mu se sruše neke stvari, pa ne zna kud, uvek se uhvati za tu rezervu. Ja zato čuvam moj fender bas, kako se kaže u pesmi.

Ako poželiš – “Bring It On Home To Me” mi je bila izuzetno značajna pesma u životu u verziji Sema Kuka i kasnije Animalsa. Iako sam prvo mislio da neću, mislim da sam lepo napravio moju verziju i da sam uspeo da napravim svoje viđenje te pesme.

Ruža na mom stolu – To je pesma “Since I Met You Baby” Ajvori Džo Hantera, s tim da je drugi deo moj. Uvek sam doživljavao tu pesmu kao nedovršenu kad sam slušao original i neke druge verzije. Onda sam napravio drugi deo, ubrzao sam je u rokenrol pesmu. Mogao sam da je potpišem kao svoju, ali ne bi bilo fer.

San – To sam oduvek hteo da snimim. Takvu jednu pesmu. Ima svoju priču koja je san, da plovim brodom i kockam se sa đavolom. Traje devet minuta i nije mi žao što verovatno nikad neće biti emitovana nigde, jer je preduga, ali sam isterao neki svoj ćef.

Ma nema veze – Klasičan rokenrol kakav sam pravio i ranije. Pesma o crnoj mački. Uvek bi se vratila kad bi ogladnela.

Malo po malo – Najjača pesma na albumu. Što si stariji to ti vreme brže prolazi i shvatiš da stvari koje si nekad smatrao jednog dana da ćeš uraditi, nećeš uraditi. “Prašina vremena tragove prekriva”, kaže refren. Ostaju sam osnovi. Možda je prepesimistična za moj karakter, ali je tako ispala i vrlo sam zadovoljan.

Džambolaja – Prva pesma koju sam čuo sa radija. Jedan od retkih stranih pesama koje su emitovane kad sam bio klinac. To nije bio Henk Vilijams, već Doris Dej neka verzija. Znam da sam to upamtio iako sam imao samo četiri/pet godina. Bilo je to 1951. ili 1952. godine. Ceo život sam hteo da je obradim i evo uradio sam to!

Ništa ne valja – Postoji trenutak u kome svi koji rade nešto umetnički, bilo da sviraju, slikaju… kažu “ovo ništa ne valja, šta smo to uradili?” Pesma je kao zezanje ali je vrlo realna. Ne postoji muzičar koji to u životu nije doživeo, bez obzira da li je uradio neko remek delo ili nije. U jednom trenutku misli “ovo ne valja ništa, zalutao sam”. Kad snimaš i ondmah slušaš u jedno trenutku čuješ nešto sasvim drugo od onog što svira, jer neke stvari podrazumevaš, a neke ne čuješ i potpuno se slika iskrivi. Posle tri dana čuješ to kao da je neko drugi svirao.

Long Play