U čemu je tajna veze između Darka Rundeka i Srba?
24.10.2024
Legendarni muzičar Darko Rundek u velikom intervjuu za NIN, govorio je o koncertima u Srbiji, tajnoj vezi Darka Rundeka i Srba, litijumu, Haustoru…
Zajedno sa partnerkom Sandom Hržić, pozorišnom rediteljkom i prevoditeljkom, a pred deset koncerata koje će održati u Srbiji u novembru i decembru, Darko je govorio o gotovo svemu što ga zanima, ali i što nas zanima, o erotizmu između Srba i Hrvata, o nacionalizmu, konzumerizmu, globalizaciji, transformaciji političke moći… O ekologiji, naravno, i o litijumu. Iako sumnja da možemo menjati svet, veruje da možemo menjati svest. On to čini i sebi i nama tako što pesmom, kako kaže, „zatitra neko pitanje, neku potragu, neku potvrdu”.
View this post on Instagram
Činjenica da pripremate čak deset koncerata širom Srbije i da se svaki put kada dođete, za vaše nastupe karte vrlo brzo rasprodaju, samo potvrđuje tezu da ste još od „Pozdrava iz Zagreba“ 1981. do danas u Srbiji očigledno najomiljeniji muzičar iz drugih zemalja bivše države. U čemu je tajna veze između Darka Rundeka i Srba?
Ta ljubav je počela na prvi pogled na našem prvom koncertu u Beogradu kad smo bili predgrupa „Prljavom kazalištu“ i publika nas je zvala na tri bisa, što je za nepoznate predgrupe velika rijetkost. Od tada sam u Beograd odlazio s posebnim uzbuđenjem, pjesme su nailazile na veće razumijevanje i prihvaćanje nego igdje drugdje. U kojoj god postavi dolazio, od „Haustora“, preko „Les Guides“, „Cargo orkestra“, „Cargo trija“, do „Ekipe“, svi su muzičari željno iščekivali koncerte u Srbiji, jer je energija koja je dolazila od publike bila izuzetna. Ne znam kako objasniti tu tajnu vezu, ali se osjećam počašćen.
Kada ste 2000. prvi put došli u Beograd posle ratova, rekli ste da između Srba i Hrvata postoji „nekakav erotizam“, što je u to škakljivo vreme bila čak hrabra izjava. Kako danas, četvrt veka posle ratova, gledate na odnos između dva naroda?
Dolazak 2000. je bio škakljiv i totalno politički nekorektan. Tu je Sanda odigrala značajnu ulogu jer me uvijek branila od preplavljivanja raznim vrstama manipulacija koje su i dovele do mržnje i rata. Posebno su bili dirljivi susreti sa taksistima i nepoznatim ljudima na ulici koji su nam željeli dobrodošlicu. Važnu ulogu je odigrao i Zoran Vulović Vule, koji je bio jedan od organizatora tog prvog dolaska nakon rata i otad kontinuirano surađujemo na obostrano zadovoljstvo.
Poznajem mnoge srpsko-hrvatske parove, što svjedoči o erotizmu koji tu nedvojbeno postoji. Ali mi je žao što politički interesi stalno podstiču zazor, razdor i neraščišćene račune, skrivajući mnoge vrijedne plodove uzajamne suradnje, upotpunjavanja i poticanja.
Postoji dosta pesama jugoslovenskog novog talasa/vala kojima se daju proročke osobine, posebno kada je u pitanju kasniji raspad zemlje. Jedna od vaših je, recimo, „Sejmeni, Patuljci u vrtu, Radnička klasa odlazi u raj“, ima ih još… Ako je to istina, otkud vam sve to 1983/85. godine, ako nije, otkud tolika slučajna sličnost između stihova i stvarnih događaja?
Svojstvo mnogih mojih pjesama je da se mogu razumjeti na više načina, pa se onda može prepoznati veza sa nekom situacijom koja nije eksplicitna. Vjerovatno tu igra i neka intuicija o kojoj je teško govoriti.
Nakon raspada zemlje, velika imena Ju scene krenula su različitim putevima. Bora Čorba, Stublić, „Kazalište“ okrenuli su se svom „plemenu“, Štulić se povukao u potpunu ilegalu, a Bregović, Balašević i vi ste, između ostalih, svako na svoj način i u skladu sa sopstvenim senzibilitetom, počeli da povezujete pokidane niti. Da li biste iz današnje perspektive išta drugačije uradili?
View this post on Instagram
Za one koji nisu otišli u inozemstvo svrstavanje je bilo i oblik preživljavanja. Nacionalistički hajp u medijima gdje god si se okrenuo, osjećaj ugroženosti na svim stranama čovjeka lako povuče i operira od objektivnog kritičkog uma. Sanda je već bila u Francuskoj, imala je svoju kazališnu trupu, tamo nam se rodio sin, tako da sam imao i zašto i kamo otići. Iako biti daleko nije značilo da nas to što se događalo u eks-Jugoslaviji nije duboko diralo i uznemiravalo. Ipak, oni koji su bili vani, osobito umjetnici, družili su se i dalje bez obzira na etničku pripadnost. Sjećam se jednog sunčanog rano jesenjeg popodneva uz rijeku Senu, bilo nas je puno, Milan Mladenović je upravo stigao iz Sao Paula sa snimanja albuma „Angel’s breath“. U pozadini je bio bal, a u nama je bila strepnja zbog mržnje i nasilja koje se zbiva tamo odakle smo potekli. Tko zna što bi bilo sa mnom da nisam otišao? Ne žalim zbog svog izbora.
Od „Haustora“ do danas, kroz muziku i van nje, vi ste veoma angažovan umetnik, čovek, bilo da je to metaforički, kroz stihove ili direktno kroz aktivizam. Mogu li umetnici danas na bilo koji način da menjaju svet?
Teško je da možemo baš mijenjati svijet, ali svijest pomalo možemo. Evo jednog malog svježeg primjera. U ponedjeljak zvoni telefon, javlja se Ulrih Ajhelman, zvani Uli, kojeg znamo iz dokumentarnog filma „Save the blue heart of Europe“ i akcija za spašavanje više rijeka u kojima smo Sanda i ja zadnjih godina sudjelovali. Kaže da je upravo prekinuo ljetovanje i juri na vrelo Une jer je doznao da u samoj njegovoj blizini bager rije korito za izgradnju mini hidrocentrale. Da li bih mogao u petak tamo nastupiti da okupimo lokalne aktiviste i privučemo medije? Ana Kovačić, saksofonistica, odmah je krenula iz Istre sa svog ljetovanja, Miro Manojlović, perkusionist, ostavio je familiju u Paklenici, Igor Pavlica je krenuo s nama autom. Ponijeli smo svoju bazičnu opremu, gotovo unplugged koncert bio je najavljen za pet po podne. Skupilo se mnogo više ljudi nego se itko nadao i dosta medija. Koncert je donio osjećaj prijateljstva i odlučnosti, a ne bijesa i sukoba. Povezao je ljude, ohrabrio ih. Od te točke se preokrenuo tok stvari, i nakon mnogih peripetija radovi su ipak obustavljeni.
Kako komentarišete proteste protiv litijuma u Srbiji? Posebno činjenicu da je to pitanje izvelo mnogo više ljudi na ulicu nego neka druga o kojima običan svet mnogo više zna i koje može mnogo jasnije da vidi?
View this post on Instagram
Kao prvo, nažalost, ne znama dovoljno u ovom trenutku o razmjerima štetnosti vađenja litijuma na području Srbije, ali vjerujem da je točna procjena mnogih srpskih stručnjaka da se radi o značajnom zagađenju zemlje, vode, zraka, koje može dovesti u pitanje zdravlje i opstanak velikog broja ljudi i drugih živih bića, kao i dovesti do devastacije krajolika. S druge strane, nisam čuo da je bilo velikih prosvjeda protiv električnih automobila, mobilnih telefona, prenosnih kompjutera, raznih drugih aparata koje ljudi upotrebljavaju, pa i ja, a pokreću se baterijama od litijuma. Te dvije stvari apsolutno treba dovesti u vezu i staviti u pogon kolektivnu inteligenciju o tome kako smanjiti potrebe za litijumom pa i njegovim iskopavanjem. Što nas vodi do ideje „degrowtha“ prevedeno, odrasta, smanjivanja BDP-a.
Šta možemo očekivati od vaše skore turneje po Srbiji?
Krajem novembra sviramo dva koncerta u Nišu, Pančevo i dva koncerta u Novom Sadu, a sredinom decembra pet koncerata u velikoj dvorani Doma omladine u Beogradu. Zadnjih godina se formirao jedan krug muzičara koji se zove Ekipa. Ona je nastala spajanjem Rundek Kargo Tria, i još pet mlađih zagrebačkih muzičara. Povod je bila obljetnička turneja „ Apocalypso Now “, koju je osmislila Sanda Hržić . Sa Sandom sam se zagrlio još prije Haustora. Nastavili smo surađivati od samih početaka njenog i mog umjetničkog rada. Ona je postala dio i Ekipe, i sa sobom donijela bogato znanje i iskustvo koje je stekla režirajući i koncerte-predstave s francuskim ansamblom Dialogos, Katarine Livljanić, koje su obišle više kontinenata. Violinistica Isabel, koja je u Srbiji imala mnoštvo obožavatelja i nevjerovatni multiinstrumentalist, Duco Vranić su nakon dvije godine s Ekipom, krenuli svojim putem.
Album „Brisani prostor“ snimio sam sa Anom Kovačić na saksofonu; Mirom Manojlovićem, na vibrafonu i udaraljkama; Igorom Pavlicom na trubi; Silvijem Bočićem na bubnjevima i Rokom Crnićem koji je ujedno bio autor dobrog dijela materijala, Od tad smo svirali mnogo koncerata kao sekstet.
U zadnje vrijeme me zanimaju manje formacije i bliskiji odnos sa publikom u prostorima u kojima je publici udobno i ima dovoljno tišine i pažnje. Kad su manje scene i intimnije prigode, bude nas četiri. Kako svi članovi Ekipe sviraju više instrumenata, uz mene može nastupiti bilo koja trojka! A nastupam i sa Anom kao duet.
Za predstojeću turneju po Srbiji pripremili smo tri formacije. Dvije varijante kvarteta i sekstet. Svaka od ovih formacija ima djelomično različit repertoar, a i on je otvoren našoj inspiraciji i željama publike.
Odabrali smo više rjeđe izvođenih pjesama koje će mnogi prvi put čuti pa će ih slušati sa svježom pažnjom, dvije potpuno nove, ali i poznate pjesme koje možemo s guštom pjevati svi zajedno.
Verujem da i dalje postoje vrlo kreativne i zanimljive muzike.
Šta slušate od današnje muzike. Posebno sa eks-SFRJ prostora?
Porto Morto, Mimika Orkestar, Klinika Denisa Kataneca, Nemanja, Živa voda, njihove koncerte u Zagrebu ne propuštam, a nažalost nisam upućen u alternativne scene drugih gradova. U zadnje vrijeme je u Zagrebu imao neke suradnje njegova ekscelencija Kralj Čačka, zajedno sa izuzetnim muzičarem, bratom Markom, što je bila prilika da i zasviramo zajedno.
Više pročitajte OVDE.
