Na proleće Letu štuke u Beogradu

Poznata u Hrvatskoj i matičnoj Bosni i Hercegovini, sarajevska rok grupa Letu štuke po rečima frontmena Dine Šarana na proleće se konačno sprema da krene u pridobijanje srpske publike, za početak najverovatnije nekom manjom klupskom svirkom u Beogradu.

„Na proljeće ćemo konačno svirati u Beogradu, mislim u nekom manjem postoru, nećemo da to uradimo odmah na sva zvona. Možda se to desi i malo ranije, ali ipak mislim da je najvjerovatnije da će to biti na proljeće“, otkriva Dino Šaran u intervjuu za Long Play.

Dino je čovek kome je rat umalo uzeo najbolje godine života i što je možda još važnije – bend. Priču sa Letu štuke započeo je uoči 1992. godine u Sarajevu, ali je sve omeo rat u Bosni i Hercegovini. Odlazi 1994. godine u Zagreb gde preživljava kao kafanski pevač i kasnije „prihvata da postoje samo dobre i loše pjesme i da je umjetnost ono što dolazi iz srca a ne iz koncepta“.

Pošto je nekoliko godina radio pesame za razne pop izvođače, Šaran konačno obnavlja priču o Letu štuke kada se 2004. godine bubnjar Cargo orkestra Darka Rundeka, Čani Pervan „vraća iz bijela svijeta i počinju nešto čačkati“.

Sarajlije su se već 2005. godine oglasile uspešnim prvencem „Letu štuke“ sa koga se posebno istakao hit duet sa Rundekom „Sunce“. Letu štuke su se u aprilu prošle godine oglasile drugim albumom „Proteini i ugljikohidrati“, koji je u decembru „Goraton“ objavio u Srbiji i Crnoj Gori. Istovremeno srpska publika je 17. decembra imala najbolju do sada priliku da se upozna likom i delom Dine Šarana kada je kao gost koncerta Cargo orkestra u Sava centru sa Rundekom na bis otpevao „Sunce“.

„Imao sam pjesmu koja je bila za duet, a zbog pominjanja januara i veljače bila je vrlo internacionalna za ove naše prostore. Meni je to bilo interesantno pa sam pomenuo Čaniju da možda Rundek ne bi bio loš izbor za duet. Rundek je pristao, jer jedini uslov mu je bio da mu se stvar svidi. I postala je hit u Hrvatskoj i BiH“, priseća se Dino početka saradnje sa Rundekom.

Long Play: Čini se da je „Sunce“ na neki način vaš politički manifest.

Dino: „‘Sunce’ ti je više filozofska pjesma, mada ima u njoj doza politike. Rekao ti januar ili sjećanj, vrijeme ti prolazi. Ako će ti vrijeme prolaziti u tome da ti je bitno da li si rekao januar ili siječanj, jesi li ovaj ili onaj, ove nacije ili one, vjere, rase, onda je to loše“.

Long Play: Poznati ste u BiH i Hrvatskoj ali ste, rekao bih, prilična nepoznanica za ljude u Srbiji. Zašto je tako? Je li to dokaz da su državne granice na prostoru bivše Jugoslavije i dalje teško premostive?

Dino: „Nije to stvar političke prirode. Stvar je izdavaštva. ‘Goraton’ nas je izdao u Crnoj Gori i Srbiji krajem prošle godine, međutim ima problema sa distribucijom, a u poplavi komercijalnih izvođača, mi nismo toliko važni. Mislim da je to problem cijele urbane scene na prostoru bivše Jugoslavije. Jako teško se povezuje, jer nema sistema koji to podržava kao što je bilo 1980-ih godina, pa se na osnovu toga stvorio novi val i njegov primitivizam. Sada je teže, ali boriti se moramo.“

Long Play: Je li zaista toliki problem preći iz jedne države u drugu?

Dino: „To je pitanje upućeno na pogrešnu adresu. Siguran sam da bi svi bendovi iz regiona htjeli surađivati i svirati svugdje gdje ih jezik veže, međutim problem je organizacije. U ovoj kakofoniji svih ozvučja koja postoje, ljudi su zbunjeni. Nekom organizatoru se više isplati dovesti šaku Polumentu nego nekakve Letu štuke.“

Long Play: Kad smo već kod Šake Polumente, ti si bio radio kako kafanski pevač. Obično ljudi sviraju rok pa se razočaraju materijalno i odu u narodnjake. Je li kod tebe bio nekakav obrnut postupak…

Dino: „Svirao sam u kafani jer sam morao. To mi je bio jedini izvor prihoda. Mada nije to bila klasična kafana, već kafići gdje sam svirao sam sa akustičnom gitarom pjesme sa prostora bivše Jugoslavije. Ako je bilo narodnjaka, bio je Toma Zdravković, koga cijenim jednako kao Koju. Razumiješ o čemu ti pričam? Toma je bio boem koji je živio to što je pjevao. Kod njega nije bilo foliranja. Takvi su rijetki!“

Long Play: Koliko ti je to iskustvo pomoglo?

Dino: „To mi je pomoglo jer sam osjetio i vidio da su mladi ljudi vrlo plodno tlo za posaditi ukus, boju, miris… e sad je stvar do nas šta ćemo im dati i ponuditi. Naš cilj je da, koliko je to moguće, utičemo na mlade ljude da ne padaju tako lako pod uticaj tabloida, žute štampe i turbo folka. Mislim da se realno rokenrol ne može nositi sa turbo folkom. Za to je potreban sistem, pravna država…“

Long Play: Misliš da je samo to u pitanju?

Dino: „Ma, mislim da jeste. Turbo folk je posljedica sistema, a ne nedostatka rokenrola. Rokenrol se morao povući pred naletom turbo folka jer ne možeš pojesti sarmu i baklavu u isto vrijeme. E, sad imaš stvari kao ‘Operacija trijumf’. To je turbo folk ili nus produkt turbo folka, ali mislim da je puno blaži i manje štetan. Uostalom ideja okupljanja klinaca iz cijelog regiona je u krajnjoj liniji pozitivna i taj dio mi se sviđa.“

Long Play: Slušajući vašu stvar „Tesla“ stekao sam utisak da je njena poruka da jedino možeš u životu napraviti nešto veliko ako odeš odavde, kao što je učinio Tesla.

Dino: „Ako u ovakvom vremenu i prostoru živiš za ideju onda ti je neminovno da moraš otići odavde da bi je isfurao do kraja, jer to ne možeš ovdje…ovdje su ideali nestali. Mi smo se utopili u jednom kvazi kapitalizmu koji meni u stvari više liči na feudalizam. Stvari su vrlo jasne. Potrebno je da se ogromni broj ljudi opismeni jer se velik broj ljudi mozgova odlio i otišao na zapad.

Long Play: To sve mi zvuči dosta pesimistično…

Dino: „Ne mislim da je pesimistično! Mislim da dolaze bolja vremena. Ovo sve što se desilo je jedna klasična velika seljačka buna. A seljačke bune nisu bezazlene nikad. Vjerovatno su seljaci bili isfrustrirani stanjem stvari pa su jedva dočekali da dođu na svoje. Kad iz pećine gdje si živio sa vukom dođeš u grad i otvoriš četiri kafane, počneš voziti BMW, normalno je da ćeš podržati svaki fašizam da bi zadržao sve što si bespravno stekao.

Mi smo na drugoj liniji! Pripadam generaciji koja je odrastala na muzici Azre i EKV. Nije to nostalgija, to je jednostavno tako. Zna se šta treba – napraviti novi, naš sistem vrijednosti“.