Mile Kekin za Insajder pred koncert u Beogradu

„Specijalitet moga kraja je sve ono što razdvaja, ako si rođen van okvira ovdje neće naći mira“ stihovi su iz pesme „Na ovim prostorima“ objavljene još pre 13 godina, koje Mile Kekin i danas vidi kao „kletvu regije“. „Pred svake izbore se ciljano diže temperatura i dižu kuka i motika na sve one koji nedovoljno mrze“, kaže Kekin u intervjuu za Insajder. Pred beogradski koncert 2. oktobra u Zappa Barci, sa nekadašnjim frontmenom „Hladnog piva“ razgovarali smo o podelama koje, kako kaže, postaju sve izraženije u vremenu globalnog pomeranja udesno, o ratovima, migracijama i strahu od budućnosti, ali i o tranziciji, privatizaciji i novoj fazi rasprodaje zajedničkih resursa. Pričali smo i o novom albumu „Pun.k Mile Kekina“, odnosu prema vremenu provedenom u „Hladnom pivu“, pisanju pesama, humoru kao načinu suočavanja sa ozbiljnim temama, ljubavi, partnerskim odnosima, starenju i iskustvu koje danas unosi u svoju muziku.

Godinama ste kroz muziku govorili o prostoru bivše Jugoslavije, a u pesmi „Na ovim prostorima“ imate stih da je „specijalitet moga kraja sve ono što razdvaja“ i da onaj ko je „rođen van okvira ovdje neće naći mira“. Kada danas gledate prostor bivše Jugoslavije, jesu li ti okviri danas manji nego što su bili ili smo samo naučili drugačije da ih nazivamo?

Malo su se, čini mi se, još suzili na valu globlanog pomaka u desno. Ratovi, migracije, strah od budućnosti, traženje neprijatelja unutar i van granica – sve to sužava prostor slobode umjetnicima ali i svim slodoumnim ljudima. Pred svake izbore se ciljano diže temperatura i diže kuka i motika na sve one koji nedovoljno mrze. „Specijalitet moga kraja je sve ono što razdvaja“ je taj stih koji najbolje opisuje kletvu regije.

„Firma“ je vrlo direktan obračun sa tranzicijom, privatizacijom i stvaranjem novih elita. Posebno je upečatljiv stih „kako smo pali bez ispaljenog metka na staru foru novog početka“. Kada danas pogledate taj period, da li biste i dalje rekli da smo pali bez ispaljenog metka ili taj proces danas vidite drugačije?

Što se privatizacije devedesetih tiče, kad su pod okriljem rata, preko noći, kamiondžije i skladištari postali vlasnici tvornica, ta je bitka, bojim se, izgubljena. Sada je počela i zadnja faza, otimačina zajedničkog dobra, to jest opća rasprodaja prirodnih bogatstava, zemlje, šuma, vode – što se u Hrvatskoj najbolje vidi na primjeru Like kamo je godinama mafija vozila otrovni otpad i zatrovala zemlju. Sve, naravno, koordinirano sa politčarima. Srećom, čini se da tema ima šansu da ujedini lijeve i desne, zbog čega se, po prvi puta u dugo vremena, na nekim prostestima u Hrvatskog skupilo par desetaka tisuća ljudi, što je kod nas veliki uspjeh.

I za kraj, šta pripremate za publiku na koncertu 2. oktobra u Zappa Barci u Beogradu?

Pripremam, kao i uvijek, preko dva sata žestoke svirke, ali ovaj put dolazim i s jakim razlogom jer će taj koncert biti po mnogo čemu premijera. Po prvi nastupam na nekoj barci. Svirao sam na svemu, ali nikad na vodi. Probat ćemo je što jače zaljuljat. Bit će to, ujedno, naravno i premijera nekoliko novih pjesama. Koliko sam vidio po reakcijama prije par dana u Nišu, bit će i u Beogradu gromoglasnog pjevanja, kad ćemo svirati i nove stvari. Osim toga ćemo, naravno, odsvirati sve čega se sjetim, od prvih dana s Pivom do zadnjeg singla Marko nogomet. Ukratko, obećavam vam svima Pun.k Mile Kekina.

Više pročitajte OVDE.