Josipa Lisac za NIN: „Mladi žele bolji svijet i u tome nema ničeg lošeg“

Posle nešto više od godinu dana od koncerta održanog u autentičnom ambijentu Botaničke bašte „Jevremovac“, Josipa Lisac ponovo dolazi u Beograd, gde će 27. novembra nastupiti u Plavoj dvorani Sava centra. Uoči beogradskog koncerta, Josipa je popičala sa NIN-om.

Kakva vas očekivanja i emocije prate pred novi susret s beogradskom publikom?

Nemam neka posebna očekivanja, znate. Da, ponovo ćemo se sresti, i to mi je uvijek krasno. Naši susreti traju već dugo, još od davnih šezdesetih godina. Bilo je, doduše, i onog jednog nehumanog perioda kada smo se naprasno razdvojili, a niko od nas nije znao zašto ni kako je do toga došlo. Ali to vreme smo morali nadići, i kada smo se napokon ponovo sreli, bilo je kao da se nismo ni rastali. Taj dojam nisam imala samo ja, već i mnogi ljudi s kojima sam kasnije razgovarala. Kroz glazbu je zaista lijepo živjeti s ljudima koji te razumiju, koji dolaze jer žele nešto doživjeti; možda te čuti, vidjeti, ali često i pronaći nešto svoje u svemu tome. I ja sama uvek pronađem nešto novo u tim susretima.

Beograd je, između ostalog, i grad u kojem ste 1967. godine, u Domu omladine, održali svoj prvi koncert. Kako danas razmišljate o njemu?

Beograd posebno volim. Uvijek sam ga voljela i uvijek ću, jer Beograd zna prepoznati ono što je dobro. To je grad koji ima dušu i koji zna istinski doživjeti glazbu. Uh, taj moj prvi koncert bio je… Bilo je to drugo vrijeme, bili smo mnogo mlađi. Ja sam tada imala sedamnaest godina. Oko mene puna dvorana mladih ljudi, i ta energija bila je nevjerojatna. I danas imam puno mladog svijeta oko sebe; generacije se mijenjaju, ali ljudi ostaju. No, teško je usporediti ta dva vremena. Danas je sve drugačije, pa čak i zrak. I doslovno i simbolično. Nije više tako čist kao onda, 1967. godine. Sjećam se, tog dana kada sam imala koncert padao je snijeg. Da, sve je bilo čišće, jednostavnije, iskrenije.

Ovih dana objavili ste novi singl „Zamisli“, pesmu kojom potvrđujete status neprikosnovene avangardne figure regionalne muzičke scene. U ovom našem, veoma često preglasnom i haotičnom vremenu, „Zamisli“ deluje kao tiha, ali snažna poruka – podsetnik na hrabrost, snove i ljubav. Kako ste je vi doživeli?

Baš ste to lijepo kazali. „Zamisli“ nosi jako lijepe poruke. Sjetim se vremena kada smo živjeli gotovo od zraka, ništa nam nije trebalo. Ta pjesma govori o suštinskim vrijednostima, o dobroti koja može pobijediti zlo. Danas nam se često čini da je zlo jače, jer smo okruženi tim haosom u cijelom svijetu i stalno o tome razgovaramo. Ali „Zamisli“ podsjeća da dobro uvijek ima snagu. To je pjesma koja vraća nadu i podsjeća nas na hrabrost, snove i ljubav, da i u ovakvom svijetu sačuvamo ono što je suštinsko u čovjeku.

U ovim globalnim podelama, sukobu i rastućoj nesigurnosti, ne nosi li stih: „Zamisli da dobro može zlo pobijediti“ snažnu, angažovanu poruku?

Oko nas je strašno puno zla, u svim segmentima života. Pitanje je uvijek: je li ono što se događa pravedno, postoji li istinsko dobro? Ipak, čovjek mora vjerovati u dobro, jer u svima nama žive i tama i svjetlost. Ja sama ne želim biti ni bahata, ni arogantna, ni zla, želim sudjelovati u uspjesima ljudi oko sebe. Po prirodi sam altruist, i vjerujem da trebamo okrenuti pažnju prema dobru. Svijet je prepun ružnih riječi, neistina, napada… prodiru u naše živote i često zavaravaju. Zato, kad nekome približiš dobro – lijepu riječ, podršku, znak pažnje – to može trajno utjecati na njega.

Kako gledate na ono što se od novembra prošle godine dešava u Srbiji – studentski i građanski protesti, borba za prostor dijaloga…?

To je bunt mladosti. Mladi žele kročiti svojim putem i stvoriti bolji svijet, svoj svijet. Svaki mladi čovjek osjeća odgovornost da izgradi kvalitetan život za sebe i za druge. Kad vide nepravdu ili propuste starijih, žele to promijeniti. Ja vjerujem mladima, jer znam kakva sam sama bila u njihovim godinama – uvijek sam išla kontra onoga što su mi govorili ili savjetovali. Mladi, naprosto, žele bolji svijet i u tome nema ničeg lošeg. To je prirodan poriv, hrabrost i nada u promjenu.

Više pročitajte OVDE.