Svemirko za Danas: „Treba cijeniti dobre stvari u životu, a bilo kakva mala stvar čini ovaj život vrijednim življenja“

Jedno od najprepoznatljivijih i najuzbudljivijih imena regionalne alternativne scene, Svemirko, nastupiće 26. i 27. novembra u beogradskoj Zappa bazi, u organizaciji koncertne agencije Long Play.

Iza Svemirka stoji Marko Vuković, autor, producent i kreativna pokretačka snaga projekta koji od 2015. godine gradi prepoznatljiv spoj popa, synthpopa, indie i alternativnog zvuka. Pesme poput „Žena od vanilije“, „Miris grada“ i „Možda nisam dobar“ donele su mu posebno mesto na regionalnoj muzičkoj sceni, dok su albumi „Vanilija“ (2017), „Tunguzija“ (2018) i „Skalamerija“ (2020) zaokružili prvu fazu diskografije.

Nakon kreativne pauze, Svemirko je otvorio novo poglavlje i najavio četvrti studijski album. Novi ciklus započeo je singlovima „Po tijelu“ i „Ja te vodim do dna“, a potom je objavljena i pesma „Nokturnalne aktivnosti“, koja donosi nešto snažniji i izraženije gitarski zvuk.

Sa Markom Vukovićem Danas.rs razgovara o novoj fazi Svemirka, promenama u zvuku, kreativnim pauzama, pesmama i odnosu sa publikom koja ga iznova dočekuje u Beogradu.

Šta ima novo u svemiru Svemirka? Od poslednjeg beogradskog koncerta do danas, šta se promenilo u bendu, a šta je ostalo isto? Kako biste opisali Svemirko u ovom trenutku?

Ma nema ništa posebno, radi se novi album, malo se svira i tako to. Nismo nešto puno svirali ove godine pa se ne viđamo toliko često. Malo smo ostarili, ali kako se kaže, kao vino smo, što stariji, to bolji.

Vraćate se u Beograd u novembru. Kakva su vam iskustva sa beogradskom publikom i postoji li nešto što vas svaki put iznenadi kada svirate ovde? Da li vam se čini da se odnos publike prema bendu menja iz godine u godinu?

Pa iznenadi nas uvijek iznova i iznova koliko nas BG publika uvijek dobro primi. Ne samo publika već i domaćini. Uvijek je dobar provod i baš je gušt svirati. Nismo nikad imali lošu svirku u BG, čak ni kad smo doživjeli kompletan tehnički kolaps. Nisam primijetio nikakvu posebnu promjenu u odnosu publike. Možda je hype malo manji jer smo sad već dugo na sceni, ali uvijek nas ispoštuju.

Svemirko je od početka imao svoj prepoznatljiv zvuk i stil. Između popa, nostalgije, ironije i pomalo melanholičnog pogleda na stvarnost. Kako danas izgleda utopija u kojoj živi i svira Svemirko? Da li je to i dalje mesto u koje možete da pobegnete od svega što se dešava oko nas?

Da, često pobjegnem u tu kreativno-muzičku utopiju. Trudim se sve više. Tamo se najbolje stvari događaju. Nije lako ući, ali dogodi se nerijetko. Izgleda kao siva pozadina sa šarenim trakama. Zove se Ableton.

Živimo u 2026. godini, koja kao da svakog dana donosi novi razlog za nervozu, od političkih i društvenih tenzija do opšteg osećaja da svi negde žurimo i da ništa nije dovoljno dobro. Kako se vi nosite sa svim tim? Da li muzika može da bude neka vrsta odbrane od stvarnosti ili je ona samo još jedan način da se sa njom suočimo?

Muzika definitivno može biti nešto zbog čega se isplati živjeti. To je individualno za svakog. Činjenica je da ćemo svi u jednom trenutku nestati i da će sve nestati, ali to ne treba biti razlog za konstantnu nervozu i žurbu. Treba cijeniti dobre stvari u životu, a dobra pjesma ili dobar film ili bilo kakva mala stvar čini ovaj život vrijednim življenja za mene.

Više pročitajte OVDE.